U Ujedinjenom Kraljevstvu bračna jednakost će 29. ožujka postati zakonska realnost. I dok se dade raspravljati o tome kakve će socijalne posljedice izazvati dotični zakon (ili kolika će mu biti ekonomska isplativost s obzirom na očekivani porast broja vjenčanja), komentator Guardiana upitao se kako će se zakon odraziti na jednu zasebnu društvenu skupinu, točnije kler Anglikanske crkve.

Naime, u katoličkom svijetu papa Franjo bitno je olabavio diskurs izjavom da ne može on suditi gejevima, a navodno je i kardinalu i njujorškom nadbiskupu Timothyu Dolanu poručio da "ne treba brzopotezno osuđivati bračnu jednakost, već da se trebaju postaviti pitanja zašto je fenomen privukao toliko ljudi". Miroljubive izjave zgodan su retorički zaokret koji nije bez efekta, no on, valja podsjetiti, ni u kojem slučaju ne znači bitnu promjenu u stavu Katoličke crkve. No zato bi Anglikanska zajednica mogla novim zakonom doživjeti znatne prevrate.

Usprkos brojnim upozorenjima biskupa o disciplinskim mjerama, novi zakon dozvolio bi i svećenstvu Anglikanske crkve da ostvari svoje novostečeno zakonsko pravo na istospolno vjenčanje. U člancima 32. i 39. doktrine Anglikanske crkve stoji da biskupima, svećenicima i đakonima Bog ne zapovijeda suzdržavanje od bračnog života. Kako podsjeća britanski list, članci su pisani u doba kada bračna jednakost nije bila ni u primisli, no to ništa ne mijenja na pravnoj utemeljenosti.

Buckinghamski biskup razjasnio je sumnje sljedećom izjavom: "Ako se član klera želi vjenčati, meni se može i ne mora sviđati njegov izbor, no nemam nikakve pravne moći da ih zaustavim". No pitanje bračne jednakosti u Ujedinjenom Kraljevstvu nije samo nacionalno i ne dotiče samo zabrinute konzervativne biskupe.

Naime, druga najveća skupina vjernika u Anglikanskoj zajednici dolazi iz Nigerije (oko 18 milijuna). A kontrast između kriminalizirane homoseksualnosti u Nigeriji i vjenčanoga gej svećenstva u UK-u mogao bi se tako lako pretvoriti u teško premostivi izazov za treću najbrojniju kršćansku zajednicu na svijetu.