Što je zapravo umjetna inseminacija i je li to komplicirano? Je li "normalno" da lezbijke ili "same" žene žele postati majke, a da nisu u heteroseksualnoj vezi ili u braku?

Mi kažemo da jest i ponavljamo kako ne podržavamo prijedlog Zakona o umjetnoj oplodnji koji diskriminira navedene skupine žena i gej muškarce. Zato smo odlučile demistificirati neke pojmove, ponešto naučiti i sažeti to u ovom članku. Postoji više načina umjetne oplodnje, a ovdje ćemo obraditi onaj najjednostavniji, koji se koristi kod žena koje žele biti majke bez muža/dečka, u lezbijskim parovima, kod heteroseksualnih parova gdje je muškarac sterilan te kod osoba sa seksualnom disfunkcijom. Riječ je o posve jednostavnoj potpomognutoj oplodnji, inseminaciji spermom davatelja - bilo da je kupljena ili se radi o spermi nekog vašeg prijatelja, budućeg oca vašeg djeteta. 

U SAD-u se godišnje ovom metodom začne oko 30.000 beba, dok podaci za Hrvatsku, jasno, ne postoje. Lezbijke spermu obično "traže" od prijatelja ili se dogovore s nekim gej parom ili prijateljem, što sve, dakako, ovisi o željama same žene koja se odlučuje na rađanje te o spremnosti davatelja na takav, za naše prilike, neuobičajen "aranžman" i način planiranja potomstva.

No, da ne duljimo, jer u ovom članku nećemo obrađivati psihološko-emocionalne aspekte već više "tehničku stranu". Dakle, za ovakvu umjetnu oplodnju potrebno je imati sljedeće: sperma, smrznuta ili svježa, sterilna šprica (bez igle), sterilna i čista čašica (ako je nemate, možete prokuhati neku, ohladiti je i dobro osušiti), lubrikant ako je potrebno, testovi za određivanje ovulacije, kirurške rukavice i test za trudnoću čija cijena ovisi o njegovoj osjetljivosti ( od 20-tak kuna na više ). Sve to, osim sperme, možete kupiti u ljekarnama.

Sperma se može koristiti do 60 minuta (najbolja varijanta), ali i par sati nakon ejakulacije, po nekim podacima, te se treba držati na tjelesnoj temperaturi ( dakle držite je ili između nogu ili pod pazuhom itd ). Prije ejakulacije, muškarac 3 dana ne bi trebao masturbirati ili imati seksualne odnose.

U tijelu spermiji žive oko 24-48 sati, premda po nekim istraživanjima mogu preživjeti i do 6 dana. Jajna stanica se od otpuštanja iz jajnika mora oploditi unutar 24 sata jer inače propada, zato je vrlo važno točno odrediti vrijeme ovulacije. Razlika između uzimanja sperme od poznatog davatelja ili iz banke jest u tome sto je sperma uzeta iz banke testirana na bolesti tipa hepatitis B i C ,HIV/AIDS, sifilis, gonoreja, klamidija, itd., dok kod svježe sperme ne postoji tolika sigurnost.

Idealna dob davatelja jest između 18 i 45 godina. Također, bilo bi mudro provjeriti obiteljsku pozadinu (eventualne nasljedne bolesti) te bi trebao biti testiran na spolno prenosive bolesti. Žena bi se isto tako trebala testirati i svakako posjetiti ginekologa kako bi se vidjelo je li sve u redu sa njenim jajnicima, jajovodom i samom maternicom.

Ovulacija obično nastupa nekih 14 dana prije sljedeće menstruacije. Drugim riječima, ako žena ima menstrualne cikluse koji traju 28 dana, ona ovulira 14-tog dana. Ako njezin ciklus traje 32 dana, ovulacija nastupa 18-tog dana od prvog dana ciklusa (tj. prvog dana krvarenja). Na jednoj strani donjeg trbuha može se osjećati preovulacijska bol a 3 dana prije ovulacije može doći i do oskudnog krvarenja te je moguće pojačano stvaranje cervikalne sluzi što se može vidjeti i 6 dana prije ovulacije te se sa tih par znakova isto može okvirno saznati kada će nastupiti ovulacija.

Testovi za određivanje ovulacije mogu se kupiti u ljekarnama. Ako žena nije sigurna kad ima ovulaciju, onda ona može napraviti i dvije inseminacije.

Sperma se treba sakupiti u sterilnu i suhu čašicu te se špricom (dovoljna je šprica od 5 –10 ml - bez igle!) povuče iz čašice i zatim uštrca u vaginu.

Idealno je leći sa savinutim i razmaknutim koljenima tako da se lakše pristupi inseminaciji (oplodnji), ako to netko obavlja umjesto žene. Zgodno je smjestiti se na rub kreveta (u položaj kao na ginekološkom stolu), a ako to radi sama, može koristiti ogledalo. Šprica se stavi u vaginu - prstom lijeve ruke (na koju se može navući kirurška rukavica ako je potrebno, radi bolje higijene) može se pomoći da se vrh šprice što bolje i preciznije približi cerviksu maternice i sperma se polako ispušta u vaginu. Kad se ispusti sva sperma, šprica se može maknuti. Ukoliko je teško ući u vaginu, mogu se koristiti i lubrikanti.

Umjesto šprice, neke žene mogu koristiti i dijafragmu u koju se stavi sjeme pazeći da ono ne iscuri prilikom stavljanja u vaginu. Nakon par sati dijafragma se može izvaditi. Poželjno je netom prije inseminacije (stavljanja sperme) imati seksualni odnos (da, može i sa ženom) jer on pomaže u izmjeni cervikalne sluzi i laganom širenju cervikalnog kanala tako da spermiji mogu lakše proći kroz njega i doći do jajovoda gdje će oploditi jajnu stanicu.

Nakon inseminacije treba ležati barem 30 minuta ili pod kukove staviti jastuk tako da zdjelica bude malo povišena kako sjeme ne bi iscurilo iz vagine. Nakon toga žena može obavljati normalne poslove i aktivnosti. Moguće je da jedan dio sperme iscuri iz vagine, no to je normalno. Dobra je ideja ponavljati ovaj postupak svaki drugi dan, 5 dana prije i nakon ovulacije. Većina žena do 35. godine uspije ostati trudna unutar 3-5 ciklusa (70% žena) premda to dosta ovisi o pokretljivosti sperme, o njezinoj kvaliteti i reproduktivnoj sposobnosti same žene.

U vrijeme sljedeće menstruacije žena može otkriti trudnoću testovima za trudnoću kojima se određuje koncentracija HCG hormona. Najpouzdanije je napraviti test prvi dan iduće, izostale menstruacije te uzeti jutarnji urin. Detaljne upute priložene su uz testove.

Treba imati na umu da se šanse za uspjeh smanjuju tijekom godina. Nakon 30-te (neki izvori kažu 35-te) se dosta smanjuje reproduktivna sposobnost žene, no to ne znači da žene od 40-45 godina koje imaju uredne cikluse ne mogu ostati trudne i roditi zdravo dijete.
Ukratko, do 30. godine šanse za trudnoću su 10-12% po inseminaciji, 35. do 39. godine 9% a nadalje nekih 4%. Prema nekim istraživanjima, ženama starijim od 40 godina potrebno je 12 mjeseci za oplodnju, ženama od 30 godina 6 mjeseci a za žene od 20 godina od 1-6 mjeseci ako se radi o smrznutoj spermi, a ako se koristi svježa, rezultati su bolji.

Ukoliko nakon nekoliko mjeseci oplodnja nije uspjela, žena bi trebala provjeriti da li je dobro "tempirala" inseminaciju a ako i trudnoća izostane i nakon 6 mjeseci od dobro planirane inseminacije žena bi se trebala obratiti centrima za fertilitet.

Literatura:
Ginekologija, Šimunić i suradnici, 2001.
Internet: Donor Insemination Guide, Written By and For Lesbian Women
Marie Mohler, MA, Author and Professional Counselor, Durham, North Carolina
Lacy Frazer, PsyD, Clinical Psychologist, Durham, North Carolina

VAŽNO: Ovaj članak ne može zamijeniti medicinski savjet, odnosno konzultacije s liječnikom. Prije eventualne umjetne inseminacije potrebno se informirati i razgovarati s liječnikom.