"Kad god držim predavanje na nekom lezbijskom događanju, prvo što me svi pitaju je: Je li istina da lezbijke imaju veću šansu za obolijevanje od raka dojke?", započinje svoje objašnjenje ovog mita dr. Susan Love.

Ovo je pitanje prvi put postavljeno 1993. godine, kad se pojavila hipoteza da lezbijke imaju dva do tri puta veće šanse za obolijevanje od raka dojke u odnosu na heteroseksualne žene. Razlozi koji su doveli do ove konstatacije jesu faktori koji ubrzavaju obolijevanje od ove bolesti, a prisutniji su kod lezbijki: alkohol, pretilost i činjenica da (uglavnom) ne zatrudnjuju.

U to vrijeme nije postojalo nijedno istraživanje o lezbijkama i raku dojke. Zbog toga je istraživačica na ovom području, Suzanne Haynes, pokušala naglasiti potrebu za istraživanjem lezbijki i njihova zdravlja.

Rezultati prvih istraživanja
Dobro je to što, kao rezultat njezina rada, danas postoje ovakve studije i istraživanja. Loše je to što su njezine hipoteze dovele do naslova u novinama "Jedna od tri lezbijke ima rak dojke", i uzrokovale strah među tom populacijom.

Ništa samo po sebi ne svrstava lezbijke u skupinu koja ima veći rizik za obolijevanje od raka dojke. No, neke životne navike koje je Haynes povezala s lezbijskom zajednicom bile su i ostaju problem. Bez obzira na to, postoje stvari koje mogu smanjiti rizik ili spriječiti pojavu bolesti:

1. Studije su pokazale da pretilost nije samo uzročnik raka dojke nego može dovesti i do smrtnih posljedica. Stoga, ako ste pretili iskoristite ovu godinu kao prekretnicu i odlučite se na zdraviji način života - zdrava prehrana, tjelovježba i dosljednost u tome. Ne trebate trčati maraton po gradu. Dovoljno je da se više krećete i manje sjedite pred računalom ili TV-om.

2. Jedno alkoholno piće na dan je sasvim u redu, ali dva već nisu zdrava. Istraživanja su pokazala da lezbijke vole piti alkohol više od heteroseksualki, kao i izlaziti u klubove. To što ste izašle u noćni ili dnevni izlazak ne znači da svaki put morate popiti po pet, šest alkoholnih pića. Za početak smanjite dozu, a bilo bi najbolje kad biste postupno izbacile alkohol.

3. Ne koristite hormone za regulaciju simptoma menopauze dulje od tri do pet godina. Ignorirajte svakoga tko kaže da je zdravo koristiti ovakvu terapiju, jer to nije istina.

4. Najvažnije je da pronađete liječnika kojemu možete povjeriti svoju seksualnost i kojemu možete vjerovati. Redoviti pregledi dojki smanjuju rizik od obolijevanja. U slučaju da postoje neki simptomi bolesti, bolje ih je detektirati ranije nego kad je već kasno za uzimanje terapije. Postoji na stotine liječnika i liječnica koji su toliko konzervativni da im se ni za milijun godina ne biste usudili reći da ste lezbijka. No, ima i onih koji su gay friendly i bez problema im se možete povjeriti bez da vas osuđuju ili tretiraju drugačije. Prije odlaska na pregled, raspitajte se među svojim prijateljicama i poznanicama koje bi vam mogle preporučiti provjereno kvalitetnog liječnika/icu.

Transrodne osobe u rizičnoj skupini
Dr. Love dalje navodi kako je transrodne osobe često pitaju koliki je njihov rizik obolijevanja od raka dojke. S obzirom da ne postoje istraživanja za ovu populaciju, na to je pitanje nemoguće odgovoriti. Nije korektno ni davati informacije na temelju istraživanja koja se odnose na lezbijsku i heteroseksualnu populaciju.

Neovisno o tome što je istraživanja vrlo malo, ili ih nema, stručnjaci preporučuju da se transrodne osobe trebaju pridržavati sljedećih uputa:

1. Ako ste MTF (muškarac koji postaje žena), preporučuje se da odlazite na godišnje pregleda prsa/dojki i mamografiju oko 50. godine. Može se pretpostaviti da su te osobe koristile hormone (estrogen/progesteron) najmanje pet godina i stoga spadaju u skupinu koja ima veći rizik od obolijevanja.

2. Ako ste FTM (žena koja postaje muškarac) koji nije imao operaciju prsa, isto započnite s mamografijom oko 50. godine. Ako ste koristili testosteron, postoji vjerojatnost da imate veći rizik obolijevanja od raka dojke nego prosječan heteroseksualan muškarac. Ovo vrijedi i za FTM osobe koje su operirale dojke, i to zbog tkiva dojke koje ostaje u tijelu i nakon operacije. Iz istog razloga heteroseksualne žene koje su imale mazektomiju i dalje imaju (malen) rizik obolijevanja od raka dojke. Razumljivo je da može biti teško obaviti mamografiju pa se preporučuje obratiti pažnja na bilo kakvu kvržicu koju osjetite i – redovite kontrole.

Faktori rizika za sve skupine
Neovisno o tome jeste li dio LGBTIQ populacije ili heteroseksualni, za sve vrijede isti faktori rizika koji upućuju na povećan rizik obolijevanja. To je, dakako, obiteljsko naslijeđe. Nemojte se ustručavati reći svom liječniku za povijest bolesti u svojoj obitelji, naročito ako je netko imao rak dojke.

Također, budite otvoreni oko uzimanja (bilo kakvih) hormona nekad u prošlosti. Ako liječnik ignorira sve što ste mu rekli, nađite mu zamjenu. Ovo je ozbiljna tema i zaslužujete najbolju zdravstvenu uslugu.

Malim koracima do osvješćivanja
Kao što ste mogli zaključiti, još je puno rupa u istraživanju raka dojke kod LGBT zajednice i trebamo još mnogo toga naučiti. Ovo ne znači da trebate sjediti ispred TV-a prekriženih ruku i čekati da se pojavi novo istraživanje.

Bez obzira što živite u Hrvatskoj, možete se aktivno uključiti u istraživanje ove bolesti i pomoći ranijem otkrivanju raka dojke u svojoj populaciji na globalnoj razini. Dva su istraživanja u tijeku:

The Love/Avon Army of Women (www.dslrf.org), za osnaživanje žena i muškaraca zainteresiranih za ulogu u istraživanju koji traži uzroke raka dojke i pokušava ga spriječiti.
The Health of Women study (www.armyofwomen.org/HOW_Study), koja se fokusira na otkrivanje faktora rizika raka dojke.

Ne zaboravite ono najvažnije - odlazite na redovite preglede, naročito ako opipate kvržicu na osjetljivim područjima, hranite se zdravo i provodite što više vremena u pokretu i u prirodi.