Svaki put kad vidi rasprave u kojima se ljudi pitaju "trebaju li gejevi odgajati djecu", poželi se oglasiti. Ali, teško je skupiti hrabrost da sve istreseš, piše beogradski autor koji je odrastao sa svojim ocem i njegovim partnerom.

Rođen je 1969. u mirnom dijelu Beograda. Majka je njega i oca napustila prije no što je navršio dvije godine, otišavši raditi u Italiju.

"Rijetko se javljala dopisnicom, ponekad bi po nekome poslala paket s osnovnim potrepštinama, kao da smo socijalni slučajevi. Sreli smo se nekoliko puta u 44 godine od njezina odlaska. Imam još polubrata i sestru, upoznao sam ih, ali mi smo, jednostavno, stranci. I tu se priča završava", prisjeća se autor u tekstu objavljenom na portalu Na dlanu.

Oca opisuje kao tipičnog prometnog inženjera sedamdesetih koji "nikad nije odjenuo drugu boju osim svih nijansi smeđe". Kristalno se jasno, kaže, sjeća dana kad mu je priopćio da će primiti podstanara: "Imamo sobu viška, a ja ne mogu sam voditi računa o ovolikom stanu”, rekao je i to je bio 'amen'. Nije bilo bitno što ja mislim o tome".

Taj je podstanar bio čovjek nešto stariji od njegova oca, a predavao je općetehničko obrazovanje. Zvali su ga Učo.

"Moj Ti" na razglednici kao jedino svjedočanstvo o očevoj ljubavi s Učom

"Mogu reći da su to bila dobra vremena. Otac je, zbog prirode posla, često putovao, a ja sam ostajao s Učom. Svakog jutra prije odlaska u školu pravio nam je doručak, pomagao oko matematike i geometrije, a ljeti bi me vodio na pecanje. On i otac igrali bi šah satima, i to su bili rijetki trenuci da ga vidim bezbrižnog kao dijete", kaže.

Osamdesetih je prvi put čuo "tu riječ" i saznao njezino značenje, piše da mu je odmah bilo jasno.

"A znam da su i oni osjetili da znam. Tu je došlo do blage distance, kao da im je bilo neugodno, međutim, i dalje su obojica prema meni bili besprijekorni. Kad su me prvi put donijeli drogiranog kući, Učo je bio taj koji mi je objasnio da nisu strašne posljedice drogiranja koliko jedan propali potencijal. To je ujedno bio i zadnji put", prisjeća se autor.

Tijekom posljednjih 10 godina umrli su obojica, i otac i njegov Učo. Jedino svjedočanstvo o njihovoj vezi je razglednica koju mu je otac poslao obrativši mu se s "Moj Ti".

"A kako je to utjecalo na mene? Evo me živog, zdravog i sretno oženjenog. Supruzi sam na početku veze rekao iz kakve OBITELJI dolazim, i ona nije imala nikakav problem s tim. Odgajamo naše dvoje djece onako kako su odgajali nas: s puno razumijevanja, pažnje i učenja. Nisam ni poremećen, ni ostrašćen, niti mrzim majku – znam da je i ona znala, a u tom vremenu za nju jedino rješenje bilo je da ode daleko", kaže, i poručuje:

"I to je moja jedina poruka svima vama koji lamentirate 'u što će izrasti to jadno dijete'. U čovjeka, ako ga odgajaju kvalitetni ljudi."

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

+3 # Krešimir Sivončik 2015-06-12 22:01
"Mislite na djecu!", "Zaštitite djecu!" ...

Gilles Deleuze i Felix Guattari i Guy Hocquenghem su imali o tome štošta za reći. Nimalo ugodno za one koji se citiranim rečenicama služe.
Ali, zar je ikoga to uopće briga. Ionako su to bili pederi. Ako možda i prva dvojca nisu, Hocquenghem sigurno je. On se javno deklarirao.
Odgovori | Report to administrator
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.