Psihologinja Mirjana Krizmanić povodom izlaska svoje nove knjige naslova "O toleranciji" govori o o važnosti vraćanja građanskog odgoja u škole, razlici između tolerancije i straha, te o izokrenutom sustavu vrijednosti u našem društvu.

Jedna od najčitanijih hrvatskih psihologinja, Mirjana Krizmanić, kaže kako se odlučila pisati o snošljivosti zato jer je tolerancije u nas i oko nas - malo: "Ne samo da tolerancije nije dovoljno, mnogi je ni u teoriji ne raspoznaju, miješaju toleranciju s prihvaćanjem. To je bio jedan od razloga da napišem ovu knjigu, da ljudi nauče da tolerancija nije prihvaćanje, da to nije naklonost", rekla je u razgovoru za Jutarnji list.

"Tolerancija znači podnošenje ljudi ili ideja koje ne trpimo, ljudi koji su nam antipatični, možda imamo i predrasude prema njima, svakako s njima ne želimo imati posla, ali ih toleriramo. To znači da im priznajemo sva ljudska prava i nećemo ih nikada diskriminirati, čak ćemo se boriti, ako treba, da ih se ne diskriminira".

"Ljudi se boje govoriti, a vlast tolerira ono što ne bi smjela"

Krizmanić kaže kako se s druge strane događa kako ima i previše tolerancije za patološke ideje i opasne političke opcije, te navodi primjer Glavaša koji je u Osijeku okupljao crnokošuljaše, a vlasti, mediji i građani su više-manje to šutljivo podnijeli.

"To nije tolerancija, to je strah. Ljudi se boje govoriti. No, zabrinjavajuće je da to vlast tolerira. Tolerira se ono što se ne bi smjelo", kaže Krizmanić i dodaje kako je izokrenut čitav sustav vrijednosti i kako "nitko tko je osumnjičen za kriminal ne osjeća sram, dapače oni slove kao društvena elita, gotovo da se to doživljava kao priča uspješnih ljudi koji znaju kako treba".

Silno povećan utjecaj crkve koja širi netoleranciju prema drugačijima

Veliki problem vidi u izostanku građanskog odgoja u školama "za koji nikako da se nađe mjesta u kurikulumu".

"Bilo je predviđeno da se toleranciji podučava u građanskom odgoju. No, građanski odgoj i dalje se radi probno svega u nekoliko škola, jer, ponajviše zahvaljujući udruzi U ime obitelji i njihovim satelitima, nije prošao zdravstveni odgoj, ali ni građanski. Nekad se građanskim odgojem smatrao odgoj za uljudno ponašanje, a danas taj predmet govori o političkom životu, djeca uče što je demokracija, tolerancija, stranke... i što očekivati kad u našim školama to nije zaživjelo kao predmet?”, pita se Krizmanić.

Tome u prilog idu i rezultati nedavnog istraživanja koji pokazuju kako tri četvrtine hrvatskih tinejdžera misli da NDH nije bila nacistička, a polovica misli da su homoseksualci bolesni.

"S jedne strane imamo nedovoljno pravilno usmjeren utjecaj škole, a s druge silno povećan utjecaj crkve. Crkva koja bi trebala biti promotor tolerancije, učiti da svi su ljudi Božja djeca, ta crkva djelomično širi netoleranciju prema drugima i drugačijima", kaže Krizmanić i poručuje kako sloboda govora nije neograničena: "Sloboda govora ne znači da mogu vrijeđati vaše podrijetlo, vaš izgled, roditelje, svetinje".

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.