Antonina Yankovaya iz Ukrajine shvatila je kako je njezin sin gej kad mu je bilo 19 godina. Nakon što je duže vrijeme bila šokirana, prestrašena i nesretna zbog toga, danas je prava borbena aktivistkinja za jednaka prava tamošnje LGBT zajednice i članica organizacije Tergo koja jedina pomaže roditeljima i LGBT mladima iz Ukrajine, ali i Bjelorusije i Kazahstana.

"Danas smo jako bliski. Ne želim biti u strahu zbog toga što ga netko može pretući, što se lako može dogoditi u Ukrajini", govori o svom gej sinu Antonina Yankovaya koja je članica organizacije Tergo, koja je prva i jedina organizacija koja u Ukrajini pomaže roditeljima LGBT osoba, kao i onima koje su njihove obitelji odbacile zbog njihove seksualne orijentacije.

Odgojena kao homofobkinja, nije znala što treba učiniti i kako se ponašati

Njezin put od homofobkinje do aktivistkinje za LGBT prava bio je dug i težak, piše Kijev Post.

"Kad je počeo dovoditi svog dečka kako bi prespavao kod nas, bila sam izvan sebe. Nisam se baš lijepo ponašala. Odgojena sam kao homofobkinja. Mislila sam kako žel biti u trendu ili kako žele izgledati odraslije. Nije mi se to sviđalo i vrijeđala sam ga", iskreno priča 63-godišnja Antonina. Suprug joj je preminuo nedugo nakon što je spoznala kako joj je sin gej i morala se sama suočiti sa svojim strahovima.

"Shvatila sam kako su u vezi i bilo me strah od toga što će ljudi reći. Bio je to veliki šok za mene. Ne znaš što ti je činiti, ne možeš to podijeliti ni sa kime, postaješ bijesan, misliš kako je to tvoja krivnja".

Nakon godina besanih noći i depresije pristala je na sinovu molbu posjetiti Tergo. Otkriva kako su joj ta prva tri dana savjetovanja u organizaciji promijenila život.

"Mislila sam kako je riječ o perverziji, no tamo su nam sve objasnili. Kako su rođeni s tim, kako im je to u genima i kako to nije ništa strašno".

Strah nakon raspada roditeljskih iluzija o savršenoj budućnosti

Antonina je sad već gotovo tri godine i sama članica organizacije Tergo i više ne strahuje od toga što bi drugi mogli reći zbog toga što joj je sin gej.

"Vidim kako mi je sin puno bolje od brojnih heteroseksualnih muškaraca koje poznajem. Zaposlen je, kulturan, obrazovan, pametan i pun inicijative. Nemam se na što žaliti", kaže uz osmijeh.

Maryna Didenko, psihologinja koja surađuje s organizacijom Tergo, kaže kako je slučaj ove majke tipičan, jer većina roditelja zamišlja budućnost svoje djece s postavkom kako su im djeca heteroseksualna.

"I kad im se dijete povjeri kako je gej roditeljima se raspadne ta iluzija. Pojavi se strah, strah kako neće imati unučad. Strah od toga što će ljudi reći", kaže Didenko.

Roditelji obično počinju osjećati i krivnju misleći kako su mogli nešto učiniti ili ne učiniti, nešto što bi spriječilo njihovu djecu da budu gej. 

"Nakon što dođu kod nas na razgovore shvate kako su to sve zablude koje nemaju veze s realnošću", kaže.

Više od stotinu roditelja sudjelovalo je do sada na događanjima i treninzima koje organizira Tergo i njih više od 60 danas su aktivni članovi.

Ideja o osnivanju jedne takve organizacije pojavila se prije tri godine, otkriva jedna od osnivačica Tergoa Anna Medko. Njezina kći koja je radila kao psihologinja u nevladinoj organizaciji Gay-Alliance pozvala ju je na susret lezbijki.

"Tijekom pauze za kavu užasnuto sam gledala u zapešća jedne djevojke koja su bila omotana zavojima nakon pokušaja samoubojstva. Roditelji su je se odrekli jer je lezbijka. Rekli su joj da bi bilo bolje da je umrla", ispričala je Medko koja je zbog toga bila šokirana i bijesna.

Udomila gej mladića kojeg su roditelji izbacili iz kuće 

Izgubila je prvo dijete i liječnici su joj rekli kako nikad više neće moći imati djecu.

"Jako sam željela imati djecu i kad se Nastya rodila bila sam tako sretna, nikad ne bih marila zbog takvih stvari, da je ona lezbijka", kaže.

Iako je njezina kći strejt Medko je udomila gej mladića kad su ga roditelji izbacili iz kuće zbog njegove seksualne orijentacije, a Nastya ga j dovela kući kako bi mu malo olakšala situaciju. On je sad već sedam godina kod njih i punopravni je član njihove obitelji.

"I tako sam počela razmišljati kako mogu pomoći djeci i roditeljima koji se nađu u takvoj situaciji, kako im pružiti sigurno okruženje, gdje bi ljudi mogli naći podršku koju im ne pružaju roditelji i gdje bi roditelji koji ne mogu prihvatiti svoju gej djecu mogli potražiti pomoć", otkriva Medko.

Kaže kako im u Tergo ne dolaze samo majke, već i očevi, bake, djedovi, kao i braća i sestre.

"Tergo je jedina organizacija te vrste u post-sovjetskim državama. Dolaze nam ljudi iz čitave Ukrajine, kao i iz Bjelorusije i Kazahstana".

"Ne znam kako bi sve završila da Tergo ne postoji"

Roditelji kod njih mogu naći odgovore na sva pitanja koja ih muče, razgovarati međusobno ili sa psihologinjama. Izuzetno je bitno to što mogu vidjeti kako nisu sami u tome, kaže Didenko.

Ta psihologinja ističe kako je ukrajinsko društvo još uvijek konzervativno, no vidljiva su i neka poboljšanja. Tako je početkom ožujka Tergo u suradnji s ministarstvom obrazovanja organizirao trening za nastavnike i školske psihologe.

Majka s početka priče, Antonina Yankovaya, kaže kako je ponosna što je dio organizacije Tergo. Sudjeluje na predavanjima, konferencijama i pomaže u organizaciji.

"To je danas moj život. Ne znam kako bi sve završilo da Tergo ne postoji", kaže Antonina.