Donosimo pregled pet uzbudljivih ovogodišnjih izdanja queer alternativnih umjetnika na koja treba obratiti pozornost.

Shopping – "All or Nothing"

Prvi na listi našao se skriveni post-punk dragulj još iz veljače. Riječ je o četvrtom albumu britanske post-punk trojke Shopping. Kao i queer istomišljenici preko bare French Vanilla, i Shopping svira svježi post-punk s akrobatskim bas linijama i urgentnom gitarom na tragu kultnih ženskih disko-punk sastava poput The Slits ili ESG. Njihov dinamični, ritmičan zvuk oduševio je i Corin Tucker, frontmenicu omiljenog riot grrrl benda Sleater-Kinney, a među bendovima koji su bili inspiracija za ovaj album mogu se naći i LCD Soundsystem i Talking Heads. Na tragu uzora, i "All or Nothing" izuzetno je plesan album koji svejedno uspijeva imati snažan karakter. Među boljim pjesmama valja istaknuti "Initiative" s melodioznim riffom i moćnim refrenom, kao i "For Your Pleasure" s propulzivnim klavijaturama. Dinamika muško-ženskih odnosa odlično je oslikana na "No Apologies" s pamtljivim refrenom i vjerojatno najboljoj pjesmi na albumu, "Expert Advice", koja relativizira mansplainanje. Eksplozivna "Trust In Us" uvjerava nas da je feminizam tu i ne planira nikamo otići, što, sigurni smo, vrijedi i za ovaj odlični bend.

Special Interest – "The Passion Of"

Special Interest, queer četvorka iz New Orleansa posvećena promicanju crnačke prisutnosti na punk sceni, jedna je od najzanimljivijih pojava na njoj. Već je prvi album "Spiraling" s himničkim pjesmama poput "Young, Gifted, Black, In Leather" ili "Art Walk" pokazao sve njihove kvalitete – sumanuto energičnu mješavinu punka, post-punka, industriala i disca. No, za razliku od prethodnika koji je produkcijski bio dosta ogoljen, novi album "The Passion Of" ima daleko moćniji zvuk, čitav zid buke, što ga čini još energičnijim, luđim, ali i ljućim od prethodnika. Pjevačica Alli Logout vrišti s većim autoritetom od punk ikone poput Henryja Rollinsa i pretvara opaske o skrivanju osjećaja u javnosti u brutalne punk komade poput "Don't Kiss Me". Na sličan način uz brutalan beat i gipki bas na "All Tomorrow's Carry" i "Homogenized Milk" progovaraju o gentrifikaciji, dok je "Head" nešto poput punk verzije "Can't Get You Out of My Head" Kylie Minogue. Da iza noise buke postoje i natruhe popa, osobito pokazuje "Street Pulse Beat", pjesma koju propulzivni ritam čini erotičnom, dok je sintesajzer istodobno čini ranjivom. Sve u svemu, savršeno prođen test drugog albuma od benda koji sigurno može još i luđe, ljuće i glasnije.

Backxwash – "God Has Nothing To Do With This Leave Him Out of It"

Za mladu kanadsku glazbenicu zambijskog podrijetla Ashanti Mutintu vezana je nesvakidašnja crtica s hrvatskog područja. Naime, njezin je prvijenac "God Has Nothing To Do With This Leave Him Out of It" za Glas Slavonije recenzirao Darko Jerković. Jerković je napisao bizaran, istodobno pohvalan i nonšalantno transfoban tekst u kojem je, primjerice, Backxwash predstavljena kao "inovativna, hrabra i beskompromisna singer/songwriterica oliti reperica oliti reper, kako vam drago". Njegov je članak dospio do same Backxwash, koja je tvitnula prevedeni dio recenzije  uz komentar kako su neke europske novine nahvalile album i uspjele usput biti transfobne.

S Jerkovićem se, ako već ne u ideološkim nazorima, ipak svakako slažemo da je anksiozni, mračni i klaustrofobični "God Has Nothing To Do With This" komad vrhunskog alternativnog hip hopa. Tekstualno je album izrazito antireligijski nastrojen, prepun referenci na otuđenost i nasilje prema sebi i drugima, što odlično hvataju bogohulni stihovi na "Spells": I’m going to hell and then I bet you I’ll be safe for weeks. Darkerskoj atmosferi doprinosi sempliranje heavy metal riffova, plemenskih pjesama, glazbe iz filma "Eraserhead" Davida Lyncha, kao i crkvenih propovijedi, a agresivni Backxwashin vokal atmosferu u svakom trenutku drži napetom. Flow na strofama "Black Magic" podsjeća na stil kakav njeguje slowthai, dok distorzija i bijes u refrenu podsjete na JPEGMAFIA. Na heavy "Into the Void" obračunava se s kršćanskim imperativom za konvencionalnim, sretnim životom, dok je rokerska "Adolescence" introspektivni razgovor s bratom. Ipak, unatoč otvorenom bijesu proizašlom iz tjeskobe i stigme, "God Has Nothing To Do With This" u konačnici predstavlja autoričinu vlastitu verziju praštanja koja kulminira u izvrsnoj, rokerskoj "Redemption" sa semplom propovijedi. Unatoč katarzičnom završetku, vjerujemo da će nam Backxwash priuštiti još poigravanja vjerskim simbolima i fantastičnog noiserskog hip hopa.

Phoebe Bridgers – "Punisher"

Drugi album jedne od najboljih mladih kantautorica Phoebe Bridgers "Punisher" opravdao je titulu jednog od najiščekivanijh albuma godine. "Punisher" donosi topao, meki folk rock zvuk, kao i gostovanje svih izuzetno talentiranih Bridgersinih ranijih suradnika. Tematski se "Punisher" bavi problematičnim odnosom koji Bridgers ima s ocem, uzbuđenjem i umorom koji donose turneje, idolatrijom Elliota Smitha, pokojnog glazbenika kojem je cijeli album posvećen, i nastojanjem da se pronađe smisao života nakon priznanja da bog ne postoji. Bridgers maestralno slika milenijalsku zbunjenost i sličice iz svakodnevnog života, od kojih je možda najdovitljivija ona na "Moon Song": We hate Tears In Heaven/But it's sad that his baby died/And we fought about John Lennon//Until I cried/And then went to bed upset"Kyoto" i "ICU" vedrijeg su zvuka, a na "Halloween" gostuje izvrsni Conor Oberst, s kojim je Phoebe lani zasjela na prvo mjesto naše godišnje ljestvice za projekt Better Oblivion Community Center. Na samom kraju čeka nas, ipak, najbolji trenutak – "Graceland Too" uz izvrsni zvuk bendža i gostovanje Lucy Dacus i Julien Baker, Bridgersinih kolegica iz supergrupe boygenius, koja progovara o tami suvremene Amerike i dramatičnim završetkom nagovještava svoje mišljenje o njezinoj budućnosti.

Car Seat Headrest – "Making a Door Less Open"

Teško se dosjetiti benda koji bolje od sastava iz Seattlea, Car Seat Headrest, predvođenog frontmenom i multiinstrumentalistom Willom Toledom, priziva onu slackersku melankoliju 90-ih. Taj se talent najbolje pokazao na gotovo perfektnom albumu "Teens of Denial" iz 2016., dok je reizdani album "Twin Fantasy (Face to Face)" iz 2018., čiji narativni luk prati adolescentsku Toledovu vezu s neimenovanim muškarcem, mnogo manje uzbudljivi spoj Sonic Youth i The Frogs. Njihov novi album "Making a Door Less Open" brojne je fanove razočarao pomakom prema elektroničkom zvuku. Uistinu, na pjesmama poput izvrsne "Deadlines (Hostile)" s groovy basom sintesajzer je potpuno nepotreban, dok je sama po sebi "Deadlines (Thoughtful)" komad odlične heavy elektronike kojoj dojam umanjuju nadodani plinkavi zvukovi. Međutim, neporecivo je da ispod te klimavo uklopljene elektronike leži sve ono po čemu volimo Car Seat Headrest – odlični indie rock riffovi, tugaljiva atmosfera i čudački Toledov vokal. Sve to do izražaja najbolje dolazi na imerzivnoj melankoličnoj epopeji "There Must Be More Than Blood" koja neumoljivo pogađa istu onu žicu koju mogu pogoditi Pavement s pjesmom kao što je "Range Life" ili Beck s "Ramshackle". Sve u svemu, premda se Toledo pomalo neuspješno zaigrao s Abletonom, "Making a Door Less Open" i dalje zadržava sve odlike njegove poetike i savršen je za maglovite zimske dane prisjećanja na mladost i razmišljanja o starosti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.