"Minyan" je skup od minimalno deset ljudi starijih od 13 godina, koliko ih je potrebno da bi se održala vjerska služba u judaizmu. To je i naslov nove gej drame iz SAD-a režisera Erica Steela, koja će biti prikazana na Festivalu tolerancije u Zagrebu 8. srpnja u 21:15 na Bundeku. Mi smo pogledali film prije hrvatske premijere.

Pred većinom gej muškaraca prije ili kasnije pojavi se izbor: ili će živjeti slobodno ili će se pokoriti očekivanjima svoje okoline. Ili-ili. "Minyan" Erica Steela, poznatog dokumentarista kojem je ovo igrani debi, pokušava to "ili-ili" pretvoriti u "i-i", što na kraju filma na određeni način uspijeva.

"Minyan" prati seksualno buđenje mladoga gej muškarca Davida (Samuel H. Levine), koji sredinom 1980-ih živi u relativno zatvorenoj i prilično religioznoj zajednici ruskih Židova u njujorškom Brighton Beachu.

Dodatni problem za Davida je i u tome što je njujoršku gej zajednicu počinje desetkovati AIDS, pa se sloboda koju polako otkriva miješa s mogućom smrtnom presudom. No, većina toga zapravo se događa izvan Davidovih horizonata, koji su ograničeni obiteljskim životom i vjerskom školom.

Suprotstavljanje, a ne pokoravanje

Prvi je dio ovog suptilnog filma svojevrsna psihološka detektivska priča u kojoj David otkriva tragove vlastite cvjetajuće seksualnosti, koju isprva upravo on sâm najslabije razumije. Steel nam nudi nekoliko scena u kojima se Davidu nabacuju drugi gej muškarci, primjerice lokalni taksist, a da David baš i nije siguran što se tu događa. Gledatelj pak jest, što stvara zanimljivu napetost između emancipirane pozicije gledatelja i Davidove pozicije nametnute internalizirane homofobije i nesnalaženja u vezi sa samim sobom.

Steelov film priča je o odrastanju, time jedna od mnogih i unutar konteksta filmova gej tematike, koju svježom čini smještanje u Brighton Beach, kojem režiser daje jednaku pažnju kao i Davidovu stidljivom, ali odlučnom otkrivanju njujorške gej scene.

Davidovu emancipaciju tako podjednako pogone tajni odlasci u jedan gej bar, kao i njegova spoznaja da su dvojica starijih muškaraca iz staračkog doma u kojem živi njegov djed zapravo ljubavni par. Dapače, ključni trenutak Davidove emancipacije je mini-kampanja koju pokreće unutar židovske zajednice da se jednom od njih omogući ostanak u domu nakon smrti partnera, na čije je ime glasio njihov apartman.

Steele nam želi reći, a ovo je film koji gledateljima itekako ima što za reći, da se ne treba nužno odreći svoje okoline u ime gej emancipacije, ali da bi to bilo moguće potrebno je suprotstaviti joj se i time je promijeniti. Da bi David bio prihvaćen, on se mora suprotstaviti, a ne pokoriti.

Bez drame, bez tragedije

Među vrhuncima filma svakako je i scena Davidova prvog seksa s muškarcem, snimljena u neprekinutom četverominutnom kadru, koja istovremeno uspijeva prikazati strast trenutka i nezgrapnost dvojice partnera čija se tijela (još) ne poznaju. Također je upečatljiva jer Steel ne falsificira ili zanemaruje logističke izazove analnog seksa – da, potrebno je pljunuti na anus da bi ga penis lakše penetrirao.

"Minyan" je na trenutke spor film, snimljen u smeđim tonovima i s tugaljivim klarinetskim soundtrackom, koji nosi mladi glumac Samuel H. Levine, dosad najpoznatiji po nastupu u broadwayskoj hit-predstavi "The Inheritance" iz 2019. Levine ima izazovan zadatak kroz skoro cijeli film zadržati bezizražajno pokeraško lice dok se ispod površine odvija konstantna emocionalna oluja. U tome uspijeva, tako da uvijek razumijemo što David misli i osjeća, uključujući i one trenutke kad ni on sam to ne zna.

Ono što također izdvaja "Minyan" od sličnih filmova jest to što Steel nije zainteresiran za snimanje još jedne gej tragedije. Da, u filmu umre jedan gej lik, ali – od starosti! Nitko nikoga ne ubije, nitko ne počini samoubojstvo, nikoga se ne odrekne obitelj, sve to je očito namjerno izbjegnuto u "Minyanu", iako se radnja filma događa prije tri i pol desetljeća.

Neopisivo je značajna ta promjena perspektive koju nudi Steelova pozicija slobodnoga gej muškarca koji 2020. snima film o odrastanju gej mladića 1980-ih. To je pozicija optimizma, koji proizvodi posve uvjerljiv hepiend za Davida u trenutku života u kojem se nalazi. "Minyan" zato neočekivano završava nasmijanim Davidovim licem.

Budućnost je, naravno, otvorena, ali je prema njoj uvijek lakše koračati kad znaš da te najbliži neće odbaciti, već će ti čuvati leđa.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.