- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 30. rujna 2021.
Na svojem četvrtom albumu američka pjevačica Halsey napravila je radikalan zaokret u odnosu na raniji, srednjostrujaški pop zvuk i snimila nevjerojatan mračni pop album koji ne zvuči nimalo neobično.
"If I Can't Have Love, I Want Power" feministički je album, ali ne na pop način. On ne posjeduje onaj slavljenički duh ženske emancipacije koji tri takta poslije ponovno ovisi o muškoj validaciji, niti postfeminističko glorificiranje seksipilnog tijela.
Naprotiv, Halsey, koja i sama prihvaća oslovljavanje ženskim i neutralnim zamjenicama, na njemu se bori sa svojim ženstvom i istražuje njegove nelagodne aspekte. Pozadinska je priča veoma osobna – Halsey je nedavno napokon dobila prvo dijete nakon niza spontanih pobačaja. Album, tako, u sebi hvata Halseyjinu ambivalenciju prema ženstvu – teškoću identifikacije sa statusom seks simbola zbog vlastite percepcije sebe kao neuspjele žene, klonuće, strah da će i ova trudnoća imati jednak ishod.
Kako je takve teme malo teže progurati u šarenom pop celofanu, Halsey se za produkcijsku pomoć obratila nevjerojatnom tandemu Trent Reznor i Atticus Ross iz Nine Inch Nailsa koji su nakon rocka i svijeta filmske glazbe dokazali da su spremni poharati i pop scenu. Reznor i Ross donijeli su svoju abrazivnu, industrial produkciju u kojoj se Halsey snalazi savršeno upravo zato što zvuči kao Halsey – pjesme su otpjevane čistim, kristalnim pop vokalom uz idealnu dozu drskosti, ili autodestrukcije, koja komplementira glazbu.
Album tako otvara "The Tradition" koja se tematski bavi povijesnim iskorištavanjem žena i njihovim zanemarivanjem vlastitih potreba, ogoljen komad s drzovitim refrenom koji ambijentom podsjeća na "Hurt" Nine Inch Nailsa.
"Easier than Lying" eksplodira u distorziranom refrenu pametnih stihova: I sleep with one eye open and one eye closed/'Cause I'll hang myself if you give me rope.
Najbolja je pjesma na albumu trip hop "Lilith" u kojoj Halsey sa senzualnom nasladom pjeva: I am disgustin', I've been corrupted/And by now, I don't need no help to be destructive, pozivajući se na mit o Lilit, prvoj stvorenoj ženi koja je zahtijevala ravnopravnost s Adamom, i hvaleći ženski neposluh.
"1121" govori o njezinim strahovima i problematičnoj slici vlastitog tijela kad je, 12. studenog 2020., doznala da je trudna, dok "I am not a woman, I'm a god" govori o njezinoj disidentifikaciji sa ženskim identitetom zbog osjećaja promašenosti vlastitog ženstva.
"Darling", simpatična country balada, te završna "Ya'aburnee" emotivne su posvete Halseyjinu sinu koje dokumentiraju njezin ushit, ali i strah od majčinstva.
Sve u svemu, neobičan spoj poprilično disparatnih glazbenika iznjedrio je jedan od najboljih albuma ove godine na kojem su i Halsey i dvojac Reznor-Ross donijeli najbolje od svojih svjetova i čudesno ih, bez velike prilagodbe, uklopili jedan s drugim.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.