Na svojem četvrtom albumu američka pjevačica Halsey napravila je radikalan zaokret u odnosu na raniji, srednjostrujaški pop zvuk i snimila nevjerojatan mračni pop album koji ne zvuči nimalo neobično.

"If I Can't Have Love, I Want Power" feministički je album, ali ne na pop način. On ne posjeduje onaj slavljenički duh ženske emancipacije koji tri takta poslije ponovno ovisi o muškoj validaciji, niti postfeminističko glorificiranje seksipilnog tijela.

Naprotiv, Halsey, koja i sama prihvaća oslovljavanje ženskim i neutralnim zamjenicama, na njemu se bori sa svojim ženstvom i istražuje njegove nelagodne aspekte. Pozadinska je priča veoma osobna – Halsey je nedavno napokon dobila prvo dijete nakon niza spontanih pobačaja. Album, tako, u sebi hvata Halseyjinu ambivalenciju prema ženstvu – teškoću identifikacije sa statusom seks simbola zbog vlastite percepcije sebe kao neuspjele žene, klonuće, strah da će i ova trudnoća imati jednak ishod.

Kako je takve teme malo teže progurati u šarenom pop celofanu, Halsey se za produkcijsku pomoć obratila nevjerojatnom tandemu Trent Reznor i Atticus Ross iz Nine Inch Nailsa koji su nakon rocka i svijeta filmske glazbe dokazali da su spremni poharati i pop scenu. Reznor i Ross donijeli su svoju abrazivnu, industrial produkciju u kojoj se Halsey snalazi savršeno upravo zato što zvuči kao Halsey – pjesme su otpjevane čistim, kristalnim pop vokalom uz idealnu dozu drskosti, ili autodestrukcije, koja komplementira glazbu.

Album tako otvara "The Tradition" koja se tematski bavi povijesnim iskorištavanjem žena i njihovim zanemarivanjem vlastitih potreba, ogoljen komad s drzovitim refrenom koji ambijentom podsjeća na "Hurt" Nine Inch Nailsa.

"Easier than Lying" eksplodira u distorziranom refrenu pametnih stihova: I sleep with one eye open and one eye closed/'Cause I'll hang myself if you give me rope.

Najbolja je pjesma na albumu trip hop "Lilith" u kojoj Halsey sa senzualnom nasladom pjeva: I am disgustin', I've been corrupted/And by now, I don't need no help to be destructive, pozivajući se na mit o Lilit, prvoj stvorenoj ženi koja je zahtijevala ravnopravnost s Adamom, i hvaleći ženski neposluh.

"1121" govori o njezinim strahovima i problematičnoj slici vlastitog tijela kad je, 12. studenog 2020., doznala da je trudna, dok "I am not a woman, I'm a god" govori o njezinoj disidentifikaciji sa ženskim identitetom zbog osjećaja promašenosti vlastitog ženstva.

"Darling", simpatična country balada, te završna "Ya'aburnee" emotivne su posvete Halseyjinu sinu koje dokumentiraju njezin ushit, ali i strah od majčinstva.

Sve u svemu, neobičan spoj poprilično disparatnih glazbenika iznjedrio je jedan od najboljih albuma ove godine na kojem su i Halsey i dvojac Reznor-Ross donijeli najbolje od svojih svjetova i čudesno ih, bez velike prilagodbe, uklopili jedan s drugim.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.