Svjetska kinematografija izgubila je jedno od najekscentričnijih i najprepoznatljivijih glumačkih lica. Vijest o njegovoj smrti odjeknula je zbog mnoštva karakterističnih glavnih i sporednih likova koje je ova avangardna europska legenda utjelovila u eksperimentalnom filmu, art kinematografiji i holivudskom mainstreamu.

Njemački glumac Udo Kier preminuo je 23. studenog u 82. godini života ostavivši iza sebe bogat filmski opus s preko 220 ostvarenih uloga.

Probio se glumeći Barona Von Frankensteina u kultnom hororu Paula Morrisseyja "Frankenstein" (1973.) i grofa Drakulu u filmu "Drakula" (1974.) istog redatelja. U njima se istaknuo svojim neobičnim vizualnim identitetom, velebnom teatralnošću i autentičnom sposobnošću spajanja grotesknog s elegantnim, a za ulogu Drakule izjavio je da je znao da će njome ispisati filmsku povijest. Voljeo je horore jer je vjerovao da je mučenje fotogenično.

Od ostalih filmova valja istaknuti "Europa" (1991.), "Ace Ventura: Šašavi detektiv" (1994.), "Noć vještica" (2007.) i "Melankolija" (2011.). Kier se također pojavio u Madonninim spotovima "Erotica" i "Deeper and Deeper".

Gej ikona kojoj nije trebala etiketa

Vijest o smrti objavio je njegov dugogodišnji partner Delbert McBride s kojim je živio u Palm Springsu. Kier je bio gej; homoseksualnost je bila prigrljena i voljena sastavnica njegova identiteta, ali nikada glavna uloga. Otvoreno je govorio da nije osjećao pritisak skrivati je, no isto tako nije želio da ona definira njegov profesionalni put.

Etiketa gej ikone koja mu se pripisuje bila mu je besmislena jer, kako je rekao, ne postoji strejt ikona. Smatrao je da je gluma iznad svih etiketa te da publika i redatelji (Rainer Werner Fassbinder s kojim je prijateljevao od 16. godine, Lars von Trier, Werner Herzog i mnogi drugi) traže autentičnost, a ne kategorizaciju.

Taj stav omogućio mu je da ostane vjeran sebi, ali da istovremeno bude profesionalno prihvaćen, što je u desetljećima kada još nije bilo pokreta LGBT+ oslobođenja ili je on tek započinjao bilo iznimno rijetko. Kier je pokazao da umjetnik ne mora birati između sebe i uspjeha i u tom smislu njegovo postojanje nosi tihu revolucionarnu notu.

 Vješt glumac koji ulogama daje dašak campa

Glumac je postao jer je volio pažnju, ali i jer ga je redatelj Gus Van Sant želio u svom novom filmu za koji je unaprijed znao da će biti uspješan – "Moj privatni Idaho" (1991.).

U toj višestruko nagrađivanoj američkoj pustolovnoj drami imao je manju ulogu (Hans; jednom je prilikom podijelio anegdotu da će glumcu Nijemcu ime u filmu uvijek biti Hans, a u Japanu Hans-man), ali se film – zbog muške prostitucije koja je u ono vrijeme bila tabu tema, potrage za pripadanjem i avangardna vizualna stila koji je prkosio konvencijama klasična filmskog pripovijedanja – smatra prekretnicom novog kvir filma, nezavisnog filmskog pokreta s početka 90-ih koji je pionirski progovarao o LGBT+ temama na umjetnički i često provokativan način.

Glumio je gej generala Ujedinjenih naroda (Werner Brenner) u njemačkom filmu "United Trash" (također poznat kao "The Slit", 1996.) u izrazito satiričnom, apsurdnom i karikiranom kontekstu koje savršeno utjelovljuje estetke odlike camp pristupa.

U luksemburško-njemačkoj drami "House of Boys" (2009.) utjelovio je lik drag kraljice (Madame) koja zapošljava homoseksualnog tinejdžera koji u 80-ima bježi od kuće kako bi započeo novi život, a kasnije se bori s dijagnozom AIDS-a. Film je na Luksemburškim filmskim nagradama osvojio njih dvije – jednu za najbolji igrani film i jednu za najbolji tehnički doprinos.

U još jednoj američkoj drami, "Labuđi pjev" (2021.), glumi umirovljena gej frizera (Par Pitsenbarger) koji bježi iz doma za starije i nemoćne kako bi uredio kosu preminuloj ženi za njezin sprovod, a na tom putu se suočava s duhovima vlastite prošlosti. Film je 2022. nominiran za nagradu za izvanredan film koju dodjeljuje američka nevladina organizacija GLAAD koja radi na osiguravanju pravedne i uključive zastupljenosti LGBT+ osoba u medijima.

"Pamtite me kao sretna čovjeka"

Godine 2015. za svoj je opsežan opus zasluženo dobio posebnu međunarodnu nagradu Teddy (eng. Special Teddy Award) na 65. Berlinaleu koja se dodjeljuje filmovima koji obrađuju LGBT+ teme, a u ovom konkretnom slučaju gej glumcu.

Kier je 2020. godine primljen u američku Akademiju filmskih umjetnosti i znanosti (koja dodjeljuje nagradu Oscar) zbog istaknuta doprinosa kinematografiji čime je dodatno povrđena njegova glumačka reputacija.

Za kraj, pamtite Kiera onako kako je i sâm izjavio kada su ga pitali kako bi želio biti zapamćen – kao sretna čovjeka koji je dobio divne filmske prilike i po tome što se dobro proveo utjelovljujući brojne likove u najrazličitijim žanrovima.