"Black Panther" režisera i koscenarista Ryana Cooglera neprijeporni je filmski i kulturalni fenomen koji je već obilježio 2018. godinu. Megahit Marvela i Disneya ujedno je i iznenađujuće politički slojevit film, koji je potaknuo objavu stotina članaka koji se bave ideološkim stavovima ključnih likovima. Gordan Duhaček u svojem tekstu za CroL "Black Panther" interpretira iz specifične gej perspektive, koja se reflektira i na stavove i iskustva unutar hrvatske LGBT zajednice (oprez – spoileri).

U raspravama koje je u javnosti i medijima onog dijela svijeta koji živi u suvremenosti, što se, naravno, ne odnosi na Hrvatsku, izazvao izvrsni film Ryana Cooglera "Black Panther" jedna od ključnih tema je stav prema formalnom negativcu u priči Eriku Killmongeru (Michael B. Jordan), antagonistu i rođaku glavnog lika T’Challe (Chadwick Boseman).

Napisano je već pregršt članaka o tome zašto je KIllmonger jedan od najkompleksnijih negativaca u Marvel Cinematic Universeu, ali i onih koji ističu da je negativac u "Black Pantheru" zapravo u pravu. Na Twitteru se proširio i hashtag #KillmongerWasRight, kojim se izražava podrška za njegovu revolucionarnu politiku oslobođenja potlačenih tamnoputih milijardi ljudi od jarma bjelačke supremacije i stoljeća eksploatacije. Bez ikakvog dodatnog odugovlačenja moram reći da se sa svime time slažem (da, Killmonger je iznimno slojevit i upečatljiv lik i da, politički ga smatram uzoritim), te da zapravo mislim kako Killmonger uopće nije negativac, nego pozitivac.

Nepravda i žrtvovanje

Dva su osnovna razloga za to. Prvi je Michael B. Jordan, neopisivo seksi i fantastičan glumac, koji je beskrajno karizmatičan, ali i potresan kao Killmonger. U filmu u kojem nema loše odigrane uloge on je neprijeporno najmoćniji, te svakim svojim pojavljivanjem u kadru donosi ogromnu dodanu vrijednost užitku gledanja "Black Panthera". Jordan je u prvoj polovici filma jedva fizički prisutan, možda ga ima sveukupno nekih desetak minuta na platnu, ali duhovno je od samog početka osvojio film, s obzirom na to da je kratki animirani film u kojem je sažeta povijest izmišljene afričke zemlje Wakande zapravo priča za laku noć koju malom Eriku pripovijeda njegov otac, princ N’Jobu (Sterling K. Brown).

U drugoj polovici se otkrije tragična storija o Killmongerovu porijeklu i životu, kao i kako je to utjecalo na formiranje politike koju zastupa, što Jordan sve bez problema iznosi na svojim glumačkim leđima, i kad je riječ o scenama borbe i akcije i kad treba pustiti suzu ili nam otkriti dubinu svoje traume i bijesa koji je iz nje izrastao. Killmonger je bio već u scenariju napisan kao fascinantan lik, no očito je da ga je Jordan uzvisio iznad toga, isporučivši u svojoj glumi snagu uvjerenja kakvu takav lik zahtijeva.

Drugi razlog je sve ono što u "Black Pantheru" saznajemo o T’Challi i Killmongeru.

T'Challa je razmaženi i privilegirani monarhist, koji je život proveo u izobilju, gledajući konformistički i u skladu s vladajućom politikom Wakande isključivo vlastiti sebični, izolacionistički interes (Wakanda first!), bez ikakve solidarnosti s ostatkom svijeta, naročito Afrike koju se dotad stoljećima pljačkalo. On je izdanak loze koja je tamburala po magičnom i moćnom metalu vibraniju dok su ostale ljude u Africi prodavali u roblje. Iako su imali moć tome se suprotstaviti, Wakanđani nisu učinili ništa. Svoje su blagostanje utemeljili na ignoriranju tlačenja i prolivene krvi milijuna drugih crnih ljudi, uključujući i samog Killmongera, čije je djetinjstvo – nakon što su mu ubili oca – žrtvovano u ime raison d'etat.

Zbog nanesene mu nepravde Killmonger je žrtvovao i dio svoje ljudskosti, pridruživši se američkoj vojsci da bi postao istrenirani komandos (čega je i sam svjestan te naglasi da je ubijao i druge crne ljude) kako bi dobio priliku u skladu s vakandskim procedurama boriti se za prijestolje, koje onda u poštenoj borbi osvaja. I kad Killmonger krene implementirati svoju novu revolucionarnu politiku solidarnosti sa svim potlačenim crnim ljudima diljem svijeta, T'Challa ga svrgava u državnom udaru uz pomoć dijela starih reakcionarnih elita Wakande. Njima jednostavno ne odgovara rizik gubitka pozicija koje podrazumijeva Killmongerova revolucionarna politika. T'Challa je otprilike poput Nikolaja Romanova, a Killmonger je poput Robespierrea, Lava Trockog ili Chea.

Jedini put do prijestolja Wakande jest put ubijanja i žrtvovanje dijelova vlastite ljudskosti

Kad Killmonger izgubi drugi dvoboj s T'Challom, koji pritom ima značajnu pomoć svoje sestre, to nije kao prvi put fer borba jedan na jedan – Killmonger u stilu antifašističkog heroja Rade Končara ("Milosti ne tražim niti bih vam je dao!") odbija mogućnost da bude spašen nego umire ponosno, i u smrti se solidarizirajući s onim Afrikancima koji su odvođeni u ropstvo dok su Wakanđani sve to nezainteresirano gledali iz svojeg blagostanja. "Bury me in the ocean with my ancestors who jumped from ships, 'cause they knew death was better than bondage" ("Sahranite me u oceanu s mojim precima koji su skakali s brodova jer su znali da je smrt bolja od ropstva.") njegova je posljednja rečenica, a Jordan je izgovara s patosom koji tjera suze na oči.

Na samom kraju filma, posve u skladu s klišejem krivice koju zbog svoje društvene nadmoći osjećaju bogati i privilegirani, T'Challa kupuje zgradu u kalifornijskom gradu Oaklandu, u kojoj je Wakanda utjelovljena u tadašnjem kralju, T'Chalinom ocu, Killmongeru uništila život, te pokreće nekakav nedefinirani socijalni centar. Umjesto prevratničkog rješenja za kakvo se zalaže KIllmonger tj. uništenja bijele supremacije, te uspostavljanja pravednijeg društva kao nove norme, T'Challa tipično za svoj klasni položaj nudi malo milosrđa potlačenima i pritom se osjeća dobro jer je sad, eto, ipak "društveno angažiran".

Pritom ne tvrdim da je Killmonger savršen (revolucionari to nikad nisu, jer su i oni ljudi), no čini mi se očitim da su oni protiv kojih se bori u Wakandi i ostatku svijeta mnogo gori od njega. Uostalom, tko je zapravo Killmongera istrenirao da postane stroj za ubijanje i u tehnikama preuzimanja vlasti? Pa SAD, država koja ruši režime diljem svijeta, među njima i niz demokratskih, te onda instalira sebi poslušne diktatore. Istovremeno je to država u kojoj je Killmonger kao crnac automatski građanin drugog reda, kojem za bilo kakvu afirmaciju kao mladiću bez roditelja iz niže klase preostaje to da se prijavi za vojsku, dakle da bude topovsko meso u američkim imperijalnim ratovima.

Ne može biti jedinstva između dvoje potlačenih ako jedan od njih želi nastaviti nositi svoje okove i životariti u nametnutom zatvoru, prihvaćajući poziciju građanina drugog reda, dok drugi planira kako skinuti okove, razbiti rešetke i odbaciti poziciju društvene manje vrijednosti

Koja je to dubina tragedije – jedini put koji ga vodi do prijestolja Wakande, na koji ima pravo jednako kao i T'Challa, put je ubijanja i žrtvovanje dijelova vlastite ljudskosti. SAD kao globalni hegemon i monarhija Wakanda nisu imale nikakvih problema eksploatirati i/ili ignorirati Killmongera kad im je to bilo od koristi, a njegova se ljudska i politička veličina ogleda u tome što on nije prvenstveno zainteresiran za osvetu. Killmongeru je prijestolje Wakande sredstvo, a ne cilj.

Svojim zauzimanjem liderske pozicije u Wakandi Killmonger želi omogućiti oslobođenje potlačenih milijardi, a ne tek nastaviti uživati u izobilju, kao generacije vakandskih kraljeva prije njega, kao i T’Challa na početku filma. On se pokazuje mnogo samosvjesnijim u vezi sa samim sobom i svojim revolucionarnim putom nego T'Challa u vezi s mračnom stranom Wakande i svojim ocem, o čemu prvo ništa ne zna niti je ikad osjećao poriv da tradicionalnu vlast propituje, a kad to sazna da nije, odmah obznaniti istinu.

Wakanda kao golemi ormar

Nasuprot parsto ožiljaka na Killmongerovu tijelu koji simboliziraju ubojstva počinjena na njegovu revolucionarnom putu – a samoozljeđivanje sugerira i svijest o kompromitaciji koju to predstavlja – milijuni Afrikanaca odvedeni u roblje dok je Wakanda u svojem izolacionističkom blagostanju na sve to bila gluha i slijepa su ništa. Na rukama Wakanđana su zbog njihove sebičnosti doslovno oceani krvi generacija i generacija.

Stvari postaju još zanimljivije ako nad "Black Pantherom" izvršimo malo kulturalne aproprijacije i interpretiramo film u gej ključu.

Što je onda Wakanda? To je mjesto na kojem se sigurno osjeća skupina ljudi inače masovno diskriminiranih zbog jedne svoje karakteristike na koju nikako nisu mogli utjecati. Wakanđani ostatku svijeta lažu tko su i što su pretvarajući se da su siromašni i zaostali, a zapravo su bogati i napredni. Laž im je ultima ratio preživljavanja, a u procesu održavanja svoje sigurnosti u odnosu na neprijateljski raspoloženi svijet, u procesu konstantnog laganja i nijekanja svoje prave prirodne Wakanđani su razvili i neke patologije, mračne strane. Zar nije jasno – Wakanda je jedan veliki ormar! Istina, mnogo udobniji od onog u koji je heteropatrijarhat ugurao sve LGBT ljude na svijetu, ali ipak ormar.

Killmonger je (navodno) radikalni aktivist koji zagovara coming out Wakande, borbu protiv nepravde, ravnopravnost potlačenih, odbacivanje nošenja maski i ponos zbog svojeg identiteta. Killmonger je, jednostavno rečeno, prajdizan. On je pobuna u Stonewallu utjelovljena u jednom čovjeku. I baš kao što se mnogi u LGBT populaciji protive aktivizmu i autanju, Prajdu kao simbolu politike vidljivosti jer im ugrožava privilegije glumljene heteroseksualnosti te varljive sigurnosti i komocije ormara, tako se i T’Challa i veći dio elite Wakande – ormaruše! – suprotstavlja Killmongeru. Business as usual u Wakandi je aranžiranje s heteropatrijarhatom i uživanje u svom zlatnom kavezu, bez solidarnosti prema srodnima koji nemaju tu mogućnost, a Killmonger zagovara korjenitu promjenu i direktno proziva vladajuće licemjerje Wakande odnosno ormara.

Koja je to dubina tragedije – jedini put koji ga vodi do prijestolja Wakande, na koji ima pravo jednako kao i T'Challa, put je ubijanja i žrtvovanje dijelova vlastite ljudskosti. SAD kao globalni hegemon i monarhija Wakanda nisu imale nikakvih problema eksploatirati i/ili ignorirati Killmongera kad im je to bilo od koristi

Finalna bitka filma utoliko je ekvivalentna sukobima unutar same LGBT zajednice, u kojoj na jednoj strani većinu čine oni koji su u ormaru i zagovaraju status quo ili u najboljem slučaju inkrementalne promjene s geslom da heteroseksualnoj većini moramo pokazati da smo divni i dobri pa će nas tolerirati, a na drugoj aktivistička manjina koja je aut, smatra da se homofobiji treba suprotstaviti a ne povlađivati i koja je spremna izložiti se fizičkoj ugrozi za svoja uvjerenja. Odnosno, dok su jedni sjedili doma i gledali TV, drugi su marširali na Povorkama ponosa i pod kišom kamenja, uvreda, Molotovljevih koktela itd. "Black Panther" je pametno ukazao na to da i unutar diskriminiranih manjinskih zajednica postoje, posve očekivane, podjele, te da je iluzorno očekivati monolitno jedinstvo.

Ne može biti jedinstva između dvoje potlačenih ako jedan od njih želi nastaviti nositi svoje okove i životariti u nametnutom zatvoru, prihvaćajući poziciju građanina drugog reda, dok drugi planira kako skinuti okove, razbiti rešetke i odbaciti poziciju društvene manje vrijednosti. Onaj koji odbacuje vlastite okove htio ne htio ugrožava i okove onoga koji se na njih navikao i s takvom pozicijom aranžirao te mu predstavlja direktnu prijetnju, iako će u konačnici to dovesti i do oslobađanja onoga tko se srodio s okovima.

Killmonger forever

No, pobunjenik poput Killmonera ugrožava i tamničara oboje okovanih (ormarom, odnosno Wakandom). Stoga je logično da se u borbu protiv Killmongera na T’Challinoj strani uključuje i agent CIA-e Everett Ross (Martin Freeman), eksponent hegemonske politike SAD-a, kao što se i u sabotiranju LGBT aktivizma na istoj strani nalazi dio LGBT populacije koja je u ormaru, i Katolička crkva odnosno Željka Markić, često koristeći do riječi istovjetnu retoriku o "agresivnom aktivizmu" i slične manipulacije i objede. Nije to iznenađujuće s obzirom na to da antiaktivistički nastrojena ormaruša i Željka Markić imaju isti interes – ukidanje LGBT aktivizma i promjena koji on zagovara i za koje se bori.

Sličnost snaga reakcija i inkrementalizma iz "Black Panthera", koje predstavlja T’Challa, s antiaktivistički nastrojenim dijelom hrvatske LGBT zajednice zabavno ilustrira već spomenuta završna scena "Black Panthera", u kojoj T’Challa predstavlja svoju viziju angažmana u svijetu i borbe protiv društvene nepravde.

Finalna bitka filma utoliko je ekvivalentna sukobima unutar same LGBT zajednice, u kojoj na jednoj strani većinu čine oni koji su u ormaru i zagovaraju status quo ili u najboljem slučaju inkrementalne promjene s geslom da heteroseksualnoj većini moramo pokazati da smo divni i dobri pa će nas tolerirati

Svatko tko je imalo upućen u povijest zagrebačkog Prajda zna da je svake godine neizbježan sljedeći prijedlog nekog (uvijek anonimnog) iz LGBT zajednice: Povorka ponosa je kontraefekt, ona samo iritira, bilo bi bolje novac koji se troši na nju iskoristiti da se kupe igračke i potrepštine djeci u sirotištu u Nazorovoj. Naravno, predlagači toga kroz više od petnaest godina nisu sami uspjeli realizirati svoju "genijalnu" ideju, iako ih u tome baš nitko ne zaustavlja. Ne, oni žele da netko drugi napravi ono što sami nisu sposobni, da imaju aktiviste na svom daljinskom upravljaču. Pritom uopće ne uzimaju u obzir da je takvo dodvoravanje neprijateljski nastrojenim homofobima i kupovanje njihove naklonosti besmisleno jer Željka Markić i njoj slični valjda više neće provoditi homofobne kampanje ako su u Nazorovoj podijeli par igračaka? Kako da ne. Dakle, teško da bi takva akcija polučila željeni rezultat, što je u osnovi manje važno u usporedbi s promašenošću ideje da se preko leđa siročadi reklamiraju LGBT prava.

killmonger

T’Challa kao konzekventnija osoba od prosječne hrvatske ormaruše vulgaris ipak odlazi u američki ekvivalent Nazorove, crnački i siromašni kvart grada Oaklanda, te tamo pokreće otvaranje socijalnog centra koji će djeci iz siromašnih četvrti i doslovno donijeti igračke koje nemaju, a kako bi reklamirao Wakandu. Hajde, bar je netko u holivudskom filmu realizirao omiljenu ideju bezvibranijskih Wakanđana iz hrvatske LGBT zajednice kad oni već nisu sposobni to ostvariti u stvarnosti.

Naravno, nije realno očekivati od jednog holivudskog filma o Marvelovom superheroju da će stvari završiti tako što će Killmonger uspjeti u svojem naumu i provesti tako politički radikalan revolucionarni projekt ustanka i oslobođenja "prezrenih na svijetu". Ali umjesto sada pomodnog uzvika "Wakanda forever", "Black Panther" je i hotimice i nehotice ponudio dovoljno razloga da se iz kina izađe sa zaključkom – Killmonger forever!

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam