Album iz naslova nije posve nov, samo možda kasno otkriće. Riječ je o autorici koja se kao tinejdžerica bavila glumom pa se bacila u glazbene vode, a snimanja svojih pjesama financirala je vlastitim honorarima.

Godine 2007. Soko, pravim imenom Stéphanie Sokolinski, upoznala je slavu uz "I'll kill her", a tu je pjesmu na pariškom Tjednu mode prepoznala i iskoristila glasovita Stella McCartney. Upravo je ta stvar naglo postala hit u Europi i Australiji.

Sama Soko kasnije je izjavila da mrzi tu pjesmu: "To je kao da ste slikarica i želite slikati na velikom zidu, a napravite skicu na papiru pa svi misle da je to ono što vi radite", i dodala kako o tom razdoblju uopće ne želi razgovarati.

Počeli su je proganjati raznorazni PR-stručnjaci i izdavačke kuće, a Soko se u svemu tome nije mogla snaći. Godine 2009. ugasila je svoju stranicu na MySpaceu, ostavila poruku "Soko is dead" i – nestala.

Tri godine kasnije vratila se sa svojim prvim albumom "I thought I was an alien" na koji je, kako je i sama rekla, "nadrobila" 15 najintimnijih pjesama, a nadahnuće je pronašla u Leonardu Cohenu. Opjevala je usamljenost i tužnu ljubav, pa sam ostala malo u šoku činjenicom da album zatvara nešto veselijom skladbom, "You have a power on me".

"I thought I was an alien" je emotivno "nabrijan" i vrlo osoban album. Već na prvoj stvari u kojoj poručuje kako ćete je otkriti kroz njezine pjesme, tako i bude. Detaljno opisuje svoje strahove od ljubavi, smrti i života. To jesu uobičajene teme, a kad o tome pjeva Soko, meni se čini kao da slušam nekog od junaka romana "Starac i more".

Ovo je pop-album, možda malo predug – ipak je tu 15 pjesama. Ali kako je ona poznata i po trosatnim svirkama očito ne zna staviti točku na "i" (premda je po tome još uvijek najpoznatiji Justin Timberlake).

Vrhunac ovog albuma meni je "No more home, no more love" koja traje samo  dvije minute, no moram reći kako je tu mogla dati malo više oduška svojoj kreativnosti.

Ukratko, "I thought I was an alien" je savršen pop album za nedjeljno poslijepodne, no Soko bi sebe možda ipak trebala shvaćati manje ozbiljno – ipak je to samo pop-glazba.