Sebastian Ahrenberg, poznatiji kao Seba, sredinom devedesetih izdao je svoj prvi album, "Sonic winds". To je bilo i vrijeme kad je drum 'n' bass izbio na scenu u Velikoj Britaniji kao svojevrsni nastavak ravea.

Seba se 1999. okrenuo houseu da bi se 2002. ponovo vratio tamo odakle je počeo. Njegov DnB je specifičan po odličnim atmosferama, a ovaj zadnji album pruža istinski užitak slušanja. "Identity" vam sigurno neće dosaditi. Vrlo sofisticirano posložene pjesme na albumu nude savršeni tijek cijele priče i ne mogu dovoljno nahvaliti ovaj album.

Većina producenata s početka DnB scene s vremenom je nestala, a Seba i dalje uspijeva biti izuzetno zanimljiv. "Can't describe" koji otvara album prava je liquid svila s vokalom koji šapuće i odlično uvodi u ovo remek-djelo za koje bi se moglo reći da je jedan od najboljih Sebinih uradaka.

Tu i tamo odluta u neke neobične ritmove i žanrove ali je cijeli paket vrlo zarazan. Svaka stvar definitivno diže na noge, izbacuje iz stvarnosti i šalje u drugu dimenziju. I tako deset puta!

Na prvo slušanje postaje jasno da je Seba jako dobro proučio DnB. Piano dijelovi, odlični vokali, afro-ritmovi, izvanzemaljski zvukovi i onaj bas koji osjetite u želucu. Isto tako, eksperimentiranje je doveo na novu razinu. Vokali koji ne pjevaju, već više pričaju i šapuću o nauci kreativnosti.

Identity je zaista poseban album i Seba je svaku pjesmu "odjenuo" u njezinu vlastitu osobnost. Nije rano reći da je ovo možda već sad najbolji DnB album godine. I svakako zavodljiv te jako seksi. Mene je oduševio i ovo nije samo preporuka nego veliki must have.