Iza dosad jednog od najboljih albuma godine stoje dvojica veoma mlade braće: 21-godišnji Guy i Howard, kojem je samo 18 godina. Zajedno se zovu "Disclosure", prvi su se put pojavili 2010. sa "Street light chronicle", a prošle godine oduševili su najboljim remiksom ikad, za Jessie Ware i njezin hit "Running".

UK dance scena se oduvijek mogla pohvaliti kao scena koja pomiče granice, a "Disclosure" su pravo osvježenje. Moj favorit je "You & me" i ako postoji kategorija glazbe koja se zove "romantični house" onda nam to donosi "Disclosure". Kad pogledate popis pjesama, prvo ćete primijetiti impresivnu listu gostujućih imena: Jessie Ware, Jamie Woon, Sam Smith, Eliza Doolittle...

Prvi singl, "Latch", može se svrstati u kategoriju popa kojeg je danas sve manje. Tekstom i glazbom tjera vam krv u mozak kao kad se beznadno i bespomoćno zaljubljujete u nekoga i ne možete si pomoći.

"Help me lose my mind" divna je laganica za one koji ih vole, a dominira neodoljivi vokal Hannah Reid iz "London Grammara" o kojima sam već pisala.

"Disclosure" definitivno znaju napisati pjesmu. Dobar dio albuma zauzimaju "ljubavni pjesmuljci" ali imaju onu iskrenu mladenačku energiju. Kad jedan od vokala zavrišti "I tried to resist, but you caught me", to zvuči jako uvjerljivo.

"Defeated no more" jedan je od najčarobnijih trenutaka. Karizmatični vokali pomno su odabrani za svaku od pjesama i opet valja ponoviti kako su i njihovi gosti iznimno jaki aduti.

Ipak, "Settle" nije savršen album. Sa svih strana pljušte, kako pohvale tako i pokude. Neki im prigovaraju da su previše retro, neki im ne mogu oprostiti te fancy vokale...  ali "Settle" ni ne zvuči kao nešto što želi biti underground dance album. Zapravo, posve suprotno: to je pop-album koji gori u mašti, pozitivnoj vibri i melodijama.