Leslie Clio je njemačka pop-pjevačica u čiji sam se moderan soul-pop s primjesama retra zaljubila na prvo slušanje.

Kad se pojavila, njemački su je mediji su uspoređivali s Adele, Amy Winehouse, Joss Stone... Kritičari su je zavoljeli a nisu je čak ni "stvorili", kako to obično biva. Leslie Clio ušetala je na scenu s prilično puno buke svojim debitantskim albumom "Gladys", u čast Gladys Knight.

Uradak je to s veoma jednostavnim pjesmama, ali s jezgrovitim ritmovima, hip-hop beatovima, funky-basovima... a čembala, orgulje i njezin blagi reverb-vokal, vjerujem, dovoljni su razlozi da poslušate ovaj album.

Teško je izdvojiti neke od pjesama, ali najlaganija stvar na albumu, "Let go", jamstvo je da će vam se njezin glas uvući pod kožu i tamo ostati dugo.

"Gladys" ima golem potencijal, veliku šansu da postane klasik, i hrabre iskorake u retru koji je sad već toliko prožvakan ali ga je Leslie uspjela upakirati u nešto ipak drugačije i na tome joj hvala. Ona s pravom slovi kao najuzbudljivije njemačko otkriće u zadnjih godinu dana.

Pjesmama općenito dominiraju bivše ljubavi i odnosi. Isto tako, može vrlo ponosno i samouvjereno stajati rame uz rame sa svojim starijim kolegicama i kolegama, jer joj je ugled soul nade više nego opravdan. Njezina je velika prednost to što sama piše svoje pjesme te nije opterećena instrumentima i raskošnim aranžmanima.