Prije dvanaest godina Kosheen su pomeli elektronsku scenu s "Resist", i onda s još nekoliko dobrih, ali neprimijećenih albuma (barem kod nas), dok nisu nestali.

Vjerni obožavatelji znaju da je Sian Evans imala broj jedan u Velikoj Britaniji s DJ Freshom 2011. godine I, napokon, "Solitude", album nevjerojatne snage, a Kosheen su ga najavili kao mračan.

Već prva stvar, fantastično producirana i moćna "Save your tears", para mozak i dušu. Nije toliko mračna, to se u većoj mjeri može reći za "745" koja je čista petica od drum n' bass/breakbeat pjesme. "Solitude" ima taj Bristol sound, poznat po trip hopu i d'n'b-u, tako da nije baš za slušanje ako niste dobre volje.

Kroz preslušavanje ovog albuma držala me eksperimentalna i inovativna metoda produkcije zbog koje možete pomisliti da se vokal povremeno gubi, ali poslušate li pažljivije, ovaj album je čisto savršenstvo. Zvuči kao album kakav su Kosheen oduvijek htjeli napraviti bez obzira na komercijalni uspjeh. Jer očto je kako nije napravljen za komercijalni uspjeh već za kredibilitet i za prave obožavatelje njihovog zvuka.

Taj nekomercijalan pristup bio je zamjetan već kod prethodnog albuma, "Independence", a ono što je sjajno kod "Solitude" jest činjenica da su jako puno radili na samoj atmosferi albuma. "And another" je zanimljiv instrumental, "Poison" podsjeća na Portishead (Bristol sound!). "Observation" je možda najsličnija njihovim ranim stvarima s "Resist" i dobro zvuči kao pogled unatrag baš na taj album.

Kosheen i ovaj put uspijevaju zadržati pažnju od početka pa sve do samoga kraja. Jedina mala zamjerka albumu jest da vokal Sian Evans nije maksimalno iskorišten. Unatoč tome. "Solitude" je album koji će se slušati još dugo.