Posljednjih godinu dana iz Rusije stižu uglavnom alarmantne vijesti o sve većoj ugroženosti LGBT manjine, posebice nakon uvođenja zakona o zabrani "gej propagande". A prema posljednjem izvješću organizacije Human Rights Watch, u progonu LGBT osoba implicitno sudjeluju i vlasti koje ne progone počinitelje, iako Rusija ima zakone protiv zločina iz mržnje.

Stoga se nova studija muzikologa Stephena R. Amica o ruskoj pop-glazbi i postsovjetskoj homoseksualnosti čini zanimljivim doprinosom raspravi o stanju LGBT prava u suvremenoj Rusiji. Studija, naslovljena "Roll Over, Tchaikovsky! Russian Popular Music and Post-Soviet Homosexuality" analizira rusku pop-glazbu i estradnu scenu i mjesto koje gej muškarci i gej identiteti (subliminalno) zauzimaju u pop-kulturi današnje Rusije.

Komunizam nije donio bitne pomake

Zna se da u Rusiji danas vjera i vjerske institucije igraju veliku društvenu ulogu, posebice nakon službeno ateističkog perioda komunizma. I upravo se crkvene autoritete redovito proziva zbog manjka ikakve tolerancije spram LGBT osoba. No upozorava autor, doba komunizma nije iza proklamirane jednakosti svih u društvu, napravilo bitne pomake. Homoseksualnost je nanovo kriminalizirana 1933., a u doba Drugog svjetskog rata homoseksualnost se često povezivala s fašizmom. Nadalje, homoseksualce se u doba staljinizma redovito prozivalo zbog nemogućnosti prokreacije što je značilo da su naciju lišavali nužno potrebne radne snage.

U postsovjetskoj Rusiji održalo se to vjerovanje da je homoseksualnost, na neki način, "zapadnjački uvoz", povezan s liberalnim kapitalizmom. Autor je, nakon razgovora s tamošnjom gej zajednicom, zaključio da mnogi smatraju da se na Zapadu i danas spolni identitet previše politizira, pa čak i kroz pop-scenu.

Prva gej pjesma moderne Rusije

Stoga su pojave gej identiteta bitno diskretnije i implicitnije u suvremenoj ruskoj glazbi. Primjerice, mnogi smatraju da je pjesma "Plavi mjesec" Borisa Moisejeva prva gej pjesma moderne Rusije.

U tekstu pjesme priča se o braći od kojih je jedan odustao od ljubavi prema ženama da bi sâm bio u prirodi, među oblacima. Duga je lista izvođača, smatra Amico, koji se poigravaju s rodnim stereotipima i čiji rad ima homoerotske teme, Dima Bilan, Mitja Fomin, Andrej Danilko, Sergej Lazarev,...

U mainstream zabavi, kao što je mjuzikl "Ples vampira" koji je postavljen s velikim uspjehom u Sankt Peterburgu, lik Herberta pokazan je kao stereotipni, feminizirani gej muškarac što graniči s groteskom. Također, taj lik ne uspijeva ostvariti vezu s Alfredom, a njegovi su pokušaji udvaranja uglavnom iskorišteni kao komični elementi u mjuziklu. Autor taj isječak promatra prije svega kao upozorenje publici o opasnostima istospolnih naklonosti.

Jednako tako, u knjizi se toliko ne referira na samo djelo Čajkovskog, već na njegov prikaz kao (fizički) slabašnog lika koji je čitav život pokušavao ne podleći svojim spolnim nagonima. Amico u glazbi naime vidi snažni afektivni i fizički potencijal, i upravo u pop-glazbi prepoznaje mogućnost da se, na simboličkoj razini, homoseksualnost riješi povijesno naslijeđenih asocijacija na patološko i slabašno.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.