U slavnoj prvoj rečenici Dickensova Davida Copperfielda naslovni lik postavlja pitanje (doduše, bez upitnika) o tome hoće li on biti junak vlastitog života ili će tu poziciju zauzeti netko drugi, a to je strepnja koja prati i protagonista izvrsnog romana Barracuda australskoga pisca grčkog porijekla Christosa Tsiolkasa, jednog od najzanimljivijih suvremenih književnih autora.

Daniel Kelly je i u naslovu navedena barakuda, što je nadimak koji je od srednjoškolskih kolega dobio zbog svojeg plivačkog talenta, ali je onda i Psycho Kelly, Danny i, konačno, Dan - uvijek u potrazi za novim identitetom koji bi mu omogućio da osjeti kako je stvorio vlastito "ja".

U dva desetljeća njegova života, od 14. godine do sredine tridesetih, koliko otprilike pokriva Barracuda, glavni je lik na kušnji nekoliko donekle i međusobno isključivih identiteta, između ostaloga i kao dijete radničke klase koje na sportskoj stipendiji upada u skupu privatnu školu za bogatašku djecu, ali najveću borbu Daniel Kelly uvijek vodi sâm sa sobom i unutar sebe, te tek na kraju romana zapravo postaje glavni junak vlastitog života, prolazeći preko trnja do nečega važnijeg i od zvijezda, a to je znati za sebe tko si i što si.

Mučan i bolno ljudski put do zrelosti

No, kako je Tsiolkas poznat kao pisac koji se ne ustručava zaroniti u mračnije strane ljudske psihe, a još više se voli baviti društvenim devijacijama, put do zrelosti koji Dan prolazi često je mučan, ali uvijek bolno ljudski i blizak. Od luksuzne privatne škole preko prvih sportskih uspjeha u tinejdžerskim godinama, snova o nastupu na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine i odličjima koja će sakupiti na prsima, Dan posve zasluženo dospijeva u zatvor, nakon čega se oprašta od šampionskih snova, pa otkriva svoju (homo)seksualnost i književnost kao izvor inspiracije, seli iz Australije u Škotsku, započinje ozbiljnu ljubavnu vezu, okušava se u poslu fizioterapeuta itd., ali uvijek iznutra raskoljen i s vremenom paraliziran, tražeći put prema osobi kakvom doista želi biti.

U bogatstvu motiva Barracude homoseksualnost glavnog junaka nije postavljena kao odavno iritantno stereotipni narativ autanja, nego kao najmanje bolan identitetski izazov Daniela Kellyja

Barracuda je stoga podjednako roman o intimi jednog lika, ali i kronika društvenih odnosa u Australiji, jer Dan je u velikoj mjeri proizvod nekoliko konteksta, od kojih je prvi njegova skladna i ljubavi puna obitelj radničke klase. Naizmjenični ponos i stid zbog vlastitog porijekla, s kojim se nije u stanju emocionalno nositi, u najvećoj mjeri upravljaju svim lošim izborima u Danovom životu, koji u periodu potonuća u najveću okrutnost izaziva najviše sažaljenja.

Iako je Barracuda prvenstveno priča o Danu, Tsiolkas pažljivo i duboko razvija i sve ostale likove, poput njegovih roditelja i prijatelja, komentirajući kroz njihove karaktere i međusobne i društvene odnose u Australiji, državi koja je duboko podijeljena na više načina, prvenstveno klasno i nacionalno.

Multikulturalni milje radničkog kvarta u Melbourneu u kojem je Dan odrastao posve je suprotan svijetu dobrostojećih bijelih protestanata koji mu se otvara polaskom u privatnu školu, a sve te razlike Tsiolkas izražava kroz priču i dijaloge među likovima, nikad ne skrećući u eksplicitno političko esejiziranje ali uvijek ostajući vrlo jasan i oštar u kritici koju upućuje svojoj domovini.

Neosviještena ali snažna prva ljubav prema razmaženom bogataškom sinu

Tsiolkasov je stil raskošan, ali ne zahvaljujući forsiranoj kićenosti nego piščevoj sposobnosti da s lakoćom mijenja registre pisanja, skače iz prvoga u treće lice pripovijedanja, koristeći sve riječi koje su mu na raspolaganju, uključujući i sve moguće psovke i uvrede na nacionalnoj i rasnoj osnovi koje su dio svakodnevnog govora u Australiji. Autor Barracude umije i odlično poetizirati dijelove teksta, razumije kako izraziti psihološka stanja glavnog lika tako da njemu samom ponekad ostanu neproničnima dok čitatelju otkrivaju Danove unutarnje lomove, od kojih najstrašnije posljedice ima njegove neosviještena ali snažna prva ljubav prema kolegi iz plivačkog tima Martinu Tayloru, razmaženom bogataškom sinu koji je podjednako zgađen Danovim porijeklom iz niže klase i fasciniran njegovom plivačkom nadmoći u odnosu na konkurenciju.

Nije iznenađenje što Tsioklasa prilično ne podnose australski konzervativci, jer je slika Australije koju nudi u svojim knjigama daleko od patriotske pastorale s klokanima i mitom Galipolja kao temeljem nacionalnog identiteta

Barracuda nije samo fantastično napisan, nego i inteligentno strukturiran roman, koji skače kroz vrijeme i različite lokacije, dinamično prikazujući težak put kojim Dan dolazi do sinteze svojih identiteta u nešto s čime može sretno živjeti.

Nije iznenađenje što Tsioklasa prilično ne podnose australski konzervativci, jer je slika Australije koju nudi u svojim knjigama (prije relativno friške Barracude objavio je podjednako hvaljeni The Slap, u međuvremenu pretvoren u dvije miniserije) daleko od patriotske pastorale s klokanima i mitom Galipolja kao temeljem nacionalnog identiteta. Tsiolkasova je Australija s jedne strane mjesto netrpeljivosti i tinjajućeg ugnjetavanja, započetog otimanjem zemlje, pa onda i djece Aboridžinima, što se nastavlja kroz preziran odnos anglosaksonskih "starosjedilaca" prema emigrantima novijeg datuma i iz drugih kultura.

S druge strane, Australija je mnogima prilika za slobodu i novi početak na fascinantnom kontinentu na kraju svijeta, ona je i za Tsiolkasa i za Dana iz Barracude jedini mogući dom i jedina prava domovina, što je najbolji razlog za razračunavanje s nacionalnim iluzijama, licemjerjem i lažima. Utoliko je Barracuda vrhunski primjer poznate krilatice o privatnom kao političkom, jer kroz životne lomove Daniela Kellyja pozadinski dobivamo i društveno-političku povijest Australije devedesetih godina prošlog stoljeća i nultih ovoga, još jednom potvrđujući da se o zemljama i ljudima najviše može saznati iz fikcija koje stvaraju.

Univerzalna priča o svakom čovjeku koji se morao osloboditi nametnutosti okoline

U bogatstvu motiva Barracude homoseksualnost glavnog junaka nije postavljena kao odavno iritantno stereotipni narativ autanja, nego kao najmanje bolan identitetski izazov Daniela Kellyja, čime Tsiolkas – koji je i sâm gej – izbjegava pozicionirati pederluk unutar staromodnih okvira homofobnih konzervativaca kojima je sve gej skandal, ali i navodno prosvijećenih liberala i ljevičara, koji refleksno skaču kada treba aktivistički ili teorijski braniti LGBT prava, dok ih konkretni LGBT ljudi i njihovi životi baš i ne zanimaju.

U Barracudi homoseksualnost jednostavno jest, što poništava i bilo kakav malograđanski šok pred nekoliko eksplicitnih scena međumuškog vođenja ljubavi, aktivnosti koja Tsiolkasovom literarnom svijetu pripada posve organski. Zato bi bilo promašeno Barracudu usko klasificirati kao gej roman, iako je glavni lik nedvojbeno gej i iako dobar dio priče tematizira ljubavni (i seksualni) odnos dvojice muškaraca.

Australija je mnogima prilika za slobodu i novi početak na fascinantnom kontinentu na kraju svijeta, ona je i za Tsiolkasa i za Dana iz Barracude jedini mogući dom i jedina prava domovina, što je najbolji razlog za razračunavanje s nacionalnim iluzijama, licemjerjem i lažima

U bogatstvu motiva Barracude homoseksualnost glavnog junaka nije postavljena kao odavno iritantno stereotipni narativ autanja, nego kao najmanje bolan identitetski izazov Daniela Kellyja

Naime, iz brojnih partikularnosti kao što su klasno porijeklo, seksualna orijentacija, šampionski snovi, obiteljski i nacionalni odnosi, Christos Tsiolkas u Barracudi sastavlja univerzalnu priču o svakom čovjeku koji se morao osloboditi nametnutosti okoline i grižnji savjesti koje su tako proizvedene kako bi došao do samoga sebe. Ono što dodaje posebnu dozu optimizma gorko-slatkom kraju Barracude jest saznanje kako Daniel Kelly nakon 400 stranica ovog čitanja vrijednog romana nije tek otkrio što želi biti i tko je doista, nego da je u tom mukotrpnom, dvadesetogodišnjem procesu - što je mnogo teže nego biti samo junak vlastitog života - postao dobar čovjek.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.