Dok se na platformi CitizenGo prikupljaju potpisi za peticiju "Križ: simbol naše civilizacije i dio hrvatskog identiteta", u Motovunu je prikazan odličan film poljskog redatelja Wojciecha Smarzowskog imena "Kler" koji realistično i s iznimnom lakoćom prikazuje amoral (poljske) Crkve.

"Kler" prati trojicu svećenika koje od prve minute impostira kao loše sljedbenike riječi Božje. Kukula je naizgled simpatični školski učitelj, za kojeg se ispostavlja da seksualno zlostavlja mladog ministranta. Trybus živi s djevojkom koja nosi njegovo dijete, a on je prisiljava na pobačaj. Lisowski manipulira natječajem za izgradnju svetišta na livadi pored grada za koje je potrebno betonirati arheološko nalazište i korumpirati sve u gradnju uključene.

Svaka je minuta filma zasićena neraspletivim klupkom crkvenog mešetarenja – od najmanjih instanci, poput trošenja župnih sredstava za vlastite potrebe i alkoholizma, do najvećih, poput skrivanja pedofilije i seksualnih izleta svećenstva.

"Kler" udara tamo gdje najviše boli

Upravo je to i najveća snaga Smarzowskijeva filma – činjenica što slika toliko bolno bliske situacije da je neminovno da proizvede gađenje ili bijes. Bijes je proizveo i u poljskoj desnici, koja je gorljivo napala film, iako joj je, ironično, Smarzowski bio favorit nakon prošlog filma "Volinija", koji se bavi progonom volinijskih Poljaka od ukrajinskih nacionalista. S druge strane, koliko je poljsko društvo podijeljeno pokazuje i činjenica da je film postao kino hit – pogledalo ga je fantastičnih tri i po milijuna Poljaka.

Još je jedna prednost filma ta što u neoliberalnoj eri koja naglasak stavlja na individualca skreće pozornost na sistemsku iskvarenost Crkve kao institucije, a ne njezinih pojedinačnih predstavnika

I ne čudi, s obzirom na to da "Kler" udara gdje najviše boli – konzervativce u ono što najviše žele skriti, a liberale u ono što smatraju javnom, neiskupivom tajnom o Crkvi. I doista, u trenutku kad Željka Markić napada ustavnog suca Gorana Selaneca koji obiteljsko nasilje prikazuje kao sistemski problem, "Kler" nam prikazuje svećenika koji iz ispovjedaonice poručuje zlostavljanoj ženi koja se dolazi potužiti da je muž više ne voli jer je ne tuče da sakramentalni brak uvijek donosi svoje izazove i da krivnju treba naći u sebi.

U trenutku kad Kolinda Grabar-Kitarović tlapi kako je i ona 1995. htjela potegnuti pušku na dušmana, čujemo histeričnog svećenika koji bijesni što na javnu misu neće doći sam predsjednik, koji se znao ulizivati kad su mu trebali glasovi, nego njegov izaslanik.

Crkva je ta koja od najranijih dana uništava ljudskost

Kad tucet svećenika optuženih za pedofiliju samo biva poslan na odmor iz jedne župe u drugu, imamo svećenika koji također bude prebačen u manje mjesto, a kad prijavi Lisowskog za isto ponašanje, biva ekskomuniciran iz Crkve, jer Lisowski snimkama sa skrivene kamere drži u šaci samog biskupa.

Na kraju filma dvojica svećenika s kakvom-takvom savjesti završavaju izopćeni, a podmukli Lisowski napreduje na funkciju u Vatikanu. To je još jedna prednost filma, što u neoliberalnoj eri koja naglasak stavlja na individualca skreće pozornost na sistemsku iskvarenost Crkve kao institucije, a ne njezinih pojedinačnih predstavnika. Kao što ni otac koji je ubio šest članova obitelji nije izolirana pojava, već produkt dubinski mizoginog društva, tako ni pojedini svećenici nisu iznimke koji će preseljenjem na drugo mjesto ili molitvom oprati Crkvu od grijeha.

Zla je cjelokupna institucija – sve transakcije usmjerene na sisanje rente siromašnih zakupnika, licemjerne propovijedi, ucjene i ušutkavanja slikaju hijerarhiju koja ne samo da nije usmjerena na čovjeka, ljubav i dobro već je okoliš u kojem je human život potpuno nemoguć. Drugim riječima, Crkva je ta koja od najranijih dana uništava ljudskost – Lisowski, primjerice, monstrumom postaje upravo u crkvenom sirotištu, gdje promatra kako djecu premlaćuju zbog mokrenja u krevet i seksualno ih zlostavljaju stariji štićenici.

"Kler" udara gdje najviše boli – konzervativce u ono što najviše žele skriti, a liberale u ono što smatraju javnom, neiskupivom tajnom o Crkvi

Kako kaže jedan od svećenika u filmu, Crkva je sveta institucija, ali je sačinjena od grešnih ljudi. Ipak, u Smarzowskijevu portretu u Crkvi nema ničeg svetog, samo okorjeli organizirani kriminal koji svaku poru društvenog života čini bolesnom te guši i one koji bi mu se, po vlastitom moralnom osjećaju, i željeli oduprijeti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam