Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, GONG, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci, u suradnji s GOOD Inicijativom u ožujku su ove godine proveli istraživanje na temu političke pismenosti 1122 učenika i učenica završnih razreda srednjih škola.

Istraživanjem se željelo dobiti uvid u politička znanja, razinu medijske pismenosti, sklonost predrasudama i stereotipima, građansku kulturu i navike mladih. U ponedjeljak su predstavili (ne tako iznenađujuće) rezultate.

Ne znam koju poražavajuću brojku prvo navesti, ali krenut ću s 33 % maturanata koji u 2021. godini homoseksualnost smatraju bolešću. Šveđani im retrogradno zahvaljuju jer su se 70-ih godina dosjetili da tu bolest mogu okrenuti sebi u korist pa su tako zvali poslodavce javljajući im da neće doći na posao jer se osjećaju gej.

Prošlo je, ovisno o kojoj zemlji govorimo, između 40 i 50 godina otkako je homoseksualnost izbačena s liste bolesti i poremećaja što dokazuje u kojoj godini živi ova trećina.

Smiješ reći da si gej u svoja četiri zida

Nadalje, otprilike jednak broj maturanata izjavio je kako LGBT osobama treba zabraniti javne istupe – čime bi In Magazin spao samo na kulinarski prilog Sanje Doležal – a čak polovica misli da ikakav spomen naše seksualnosti nema što raditi u javnom prostoru. Šteta što su jako male šanse da takvi uopće vide ovaj članak jer su zatrovani mrtvom politikom (o tome zericu kasnije).

Petina njih zabranila bi nam rad s djecom, a čak 40 % ide korak dalje u zabranu posvajanja djece. Istraživanje ne nudi razloge zašto tako misle, ali već mi po glavi lete niskointeligentne floskule poput „to nije normalno, dijete će zezati u školi, mi ne želimo biti roditelj 1 i roditelj 2“.

Nije li fascinantno to balkansko nepotrebno guranje nosa u obiteljska ostvarenja drugih, naročito u generaciji koja je postala spolno zrela tek prije koji tjedan?

Kad se već dotičemo biologije, ponovno je petina maturanata ta koja tvrdi da je muškarac taj koji je predodređen za zaradu u obitelji. Četvrtina se osjeća dovoljno stručno izjaviti – vjerojatno zato što imaju solidnu četvorku iz biologije, ako taj predmet uopće imaju – da su odabir posla i uspjeh u istome biološki zadani. Zanimljivo je kako u društvu imamo ginekologe muškog spola, ali to je već druga tema.

Vjeruj samo osobnom interesu

Dolazimo do nešto pozitivnijih brojeva. S obzirom na stanje u državi na svim razinama, povjerenje u političke stranke izrazilo je jedva sedam posto klinaca, u Sabor skoro 15 %, a u Vladu skoro 17 %. Više od polovice ispitanih ne zna tko je hrvatski premijer, niti što je Ustav.

U jeku teorija zavjere i lažnih vijesti kojima se poprilično lako izložiti danas, kad svaka šuša ima pristup internetu, nevjerojatno je čuti da ih čak 63,5 % vjeruje znanstvenicima, iako je to tri posto manje od povjerenja u vojsku! Pretpostavljam da misle na naoružane osobe poput mog brata koji je u vojsku išao pod tadašnjom državnom prisilom, pa završio u lokalnom centru za socijalnu skrb gdje mu je ručna granata bila računalni miš, a metci za kalašnjikov dijelovi QWERTZ tipkovnice koju je zalijevao turskom kavom u sedam ujutro.

Za političke stranke njih 60-ak posto kaže da služe onima koji žele dobar posao za malo muke (čitaj: uhljebima). Osobni interes stavljen ispred javnog u sferi javnog djelovanja odličan je recept za hrvatsku čorbu u kojoj se kuhamo već dobrih 30 godina.

Dr. sc. Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu kažu kako je ukupno političko znanje učenika razmjerno nisko: "Došlo je do pada vezano uz razumijevanje temeljnih političkih pojmova i poznavanje ustavno-političkog poretka, a do porasta u pogledu političke informiranosti. Niske su razine političke participacije te povjerenja u različite institucije i izvore informiranja. Zanimljivo je da među izvorima informiranja učenici imaju najmanje povjerenja u društvene mreže i internetske portale, ali se istovremeno putem njih prilično često informiraju."

Ipak nije sve tako crno

Za više od polovice maturanata bili smo jugoslavenska komunistička diktatura u kojoj su Hrvati bili podređeni. Još prije toga, za 15 % njih nismo bili fašistička NDH, ali za 45 % sasvim je u redu uzvikivati "Za dom spremni!" Samo ih je četvrtina protiv ZDS-a, a ostali su neodlučni. Podsjetimo, nikakvo osobno iskustvo ti klinci nemaju s tim temama, već stavove valjda formiraju temeljem onoga što čuju doma i nešto malo iz koliko-toliko relevantnog udžbenika iz povijesti ako nisu markirali te sate.

Većina misli da se sadašnja Hrvatska ne bi trebala definirati kao država hrvatskoga naroda, a 40 % ih želi da se hrvatskim braniteljima ispune svi njihovi zahtjevi. Ne vjeruju da su pravi Hrvati samo i isključivo katolici, ali ipak imamo 10 % njih koji smatraju da bi etnički Hrvati trebali imati veća prava od drugih.

Da ne bude sve tako crno, stvar je percepcije kako će neka vijest utjecati na vas. Da, trećina pedere i lezbe smatra bolesnima, ali nas zato dvije trećine vjerojatno ne smatra takvima. Da, petini je muškarac nositelj obitelji, ali za ostalih 80 % i žena ima financijsku moć. Da, desetina misli da jedna društvena skupina zaslužuje veća prava od drugih, ali 90 % ima bolji osjećaj za ravnopravnost.

U praksi smo se svi susreli s obje strane medalje svega gore navedenog. Živcirali smo se i smijali u kontaktu s (ne)istomišljenicima pa smo nastavili dalje živjeti po svom, iako ne nauštrb drugih.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.