Zadnjih dana mediji ne prestaju izvještavati o tobožnjoj "kontroverzi" na Olimpijskim igrama u Parizu. Ne, više nije riječ o otvorenju Igara koje je sablaznilo katolike. Ne, nije riječ o činjenici da na OI sudjeluje osuđeni silovatelj dvanaestogodišnje djevojčice, nizozemski odbojkaš na pijesku Steven van de Velde.

Kad je talijanska boksačica Angela Carini nakon 46 sekundi predala meč Alžirki Imane Khelif jer su, kako kaže, bolovi od njezinih udaraca bili jači od bilo čega što je ikad iskusila, svijet se digao na stražnje noge proglašavajući Khelif muškarcem i trubeći o "suludim, neetičnim, nesportskim, pa i protunaravnim, protuprirodnim" odlukama Međunarodnog olimpijskog odbora.

Kao i prije nekoliko mjeseci kad je nebinarna osoba pobijedila na Euroviziji, Olimpijske igre dale su odušak još glasnijoj transfobiji, a uz to i generalnom nerazumijevanju te potpunoj nezainteresiranosti za razumijevanje rodne varijantnosti.

Sve su dodatno potpirile potpuno neadekvatne reakcije medija koje zvuče klasično transfobno – kao što su trans žene samo muškarci koji se pretvaraju da su žene da bi vršile nasilje nad njima, tako se i muški sportaši pretvaraju da su žene kako bi lakše došli do medalje.

No, krenimo redom i objasnimo što se zapravo događa.

Povijest provjere spola

Boksačice Imane Khelif i Tajvanka Lin Yu-ting prošle su godine diskvalificirane sa Svjetskog boksačkog prvenstva u organizaciji Svjetske boksačke federacija IBA-e jer nisu zadovoljile kriterije da se natječu u ženskoj kategoriji.

Konkretno, IBA je ustvrdila da posjeduju XY kromosome i diskvalificirala ih iz ženskog boksa unatoč tomu što su rođene kao žene i identificiraju se kao žene pod premisom da ih takav genetski ustroj stavlja u nepoštenu prednost nad konkurencijom.

Nije to prvi slučaj takozvane "provjere spola", ponižavajućih procesa u kojima su, mahom sportašice, bivale podvrgnute raznim pregledima da se potvrdi njihov pravi spol. U ranijim godinama natjecanja provjeravali su se vanjski spolni organi, što je u pojedinim slučajevima za posljedicu imalo genitalno sakaćenje, 1950-ih prešlo se na genetska testiranja, a od 1990-ih praćenje razine testosterona.

Sve te analize počivaju na binarističkom poimanju spola kao čistim XX ili XY kromosomima iz kojih linearno proizlaze tjelesna snaga i vještine.

Ruski igrač u IBA-i

Stavimo li po strani čitavu povijest sportskog seksizma, rijetko je koji hrvatski medij zamijetio zanimljivu slučajnost – Khelif je zapravo diskvalificirao Umar Kremljev, bliski suradnik Vladimira Putina, čovjek koji je predao puno sponzorstvo IBA-e ruskom gigantu Gazpromu i zbog čijeg je koruptivnog, netransparentnog vođenja Međunarodni olimpijski odbor već 2019. zabranio IBA-i pokroviteljstvo nad olimpijskim boksačkim natjecanjima.

Nakon što je pobijedila rusku boksačicu Azaliju Aminevu, Khelif je pala na nedefiniranim spolnim testovima, a Izvršni je odbor samo potvrdio Kremljevjevu odluku.
To, dakako, nije spriječilo hrvatsku javnost da ovom slučaju umjesto iz političke ili makar znanstvene perspektive pristupi iz one huškačke, pridružujući se nizu mrzilačkih reakcija.

Primjerice, RTL je intervjuirao predsjednika Hrvatskog boksačkog saveza Bona Bošnjaka koji je izjavio: "Na Olimpijadi da boksaju muško i žensko, to je smišno, žalosno i nimam riči za to. Ogorčen sam", te hrvatsku boksačicu Luciju Bilobrk koja je dobro internalizirala mizoginiju izjavljujući da su boksači "i jači i od bolji" od nje.

Večernji list razgovarao je sa Stjepanom Božićem koji je ustanovio da Khelif ima genetsku grešku, a nailazilo se i na sulude naslove poput "Imane Khelif i Lin Yu-ting pobjeđuju, još jedan muški prvak u ženskom sportu".

Kromosomi, hormoni...

Vratimo li se na spomenutu binarističku koncepciju spola, nisam naišla na bolji članak od onog na portalu Nova.rs u kojem se vrlo detaljno opisuju genetski, kognitivni i politički aspekti spola te podcrtava činjenica da se ispod simplističke dihotomije muškarac-žena krije nevjerojatno kompleksan, nepredvidiv svijet nijansi.

Postoje žene s XY kromosomima koje su uspješno rađale. Postoje muškarci s XX kromosomima kod kojih je SRY gen zadužen za razvoj muških spolnih obilježja preseljen na X kromosom. Postoje osobe s X kromosomom, kao i XXX, XYY... Postoje osobe s većinom tkiva s XX kromosomima, ali nekim tkivima s XXY.

Ovdje govorimo samo o genetici, no odemo li korak dalje, ni hormonalna razina nije linearna. Postoje osobe koje luče više testosterona i zbog toga mogu pasti testiranja, dok su kod drugih osoba početne razine testosterona manje, ali su receptori tog hormona aktivniji, što im, po mišljenju sportskog svijeta, daje prednost, no nije jednostavno mjerljivo.

No, sve se krajnje komplicira kad u jednadžbu uračunamo i kognitivni, tj. društveni aspekt, čovjeka kao socijalno biće koje je prisiljeno prilagoditi se konzervativnim rodnim očekivanjima iako se njegov kognitivni razvoj možda ne podudara s društvenom ulogom i pripisanim spolom.

Ne postoje adekvatne analize koje pokazuju da ijedna od spomenutih varijantnosti neupitno daje atletsku prednost. Štoviše, postoje studije koje ukazuju na suprotno, ili barem na to da se prednost ne očituje u baš svakoj sportskoj aktivnosti. 

Društvo zatvorenog uma

K tome, kako je rečeno, ispod površine spola postoji niz mehanizama koji nekome mogu dati ili oduzeti prednost, a oni se, ne tako slučajno, najčešće preispituju kod osoba koje i inače doživljavaju najviše diskriminacije, poput osoba koje ne performiraju tradicionalnu ženstvenost ili rasnih manjina.

Pogledamo li samo rezultate Imane Khelif – u karijeri je ostvarila 9 pobjeda i 5 poraza. Ako je suditi po bombastičnim novinskih napisima, trebala je ne samo imati omjer 14:0 već iza sebe ostavljati i niz osakaćenih boksačica trajno onesposobljenih za daljnja natjecanja, što je, dakako, daleko od stvarnosti.

Sve u svemu, društvo je još jednom potvrdilo koliko je zatvorenog uma, needucirano i neprijemljivo za edukaciju. "Rodnom ideologijom" razbacuju se osobe koje kompleksnost i uključivost rodnih studija svode na pedofiliju i kastraciju, u vječnom strahu od gubitka kontrole i privilegija, a kad i pomislimo da je dosegnut kakav-takav napredak, potvrdi se potpuna nespremnost svijeta na bilo kakav scenarij između crnog i bijelog.

Ipak, Khelif je u polufinalu Olimpijskih igara, i to ne zato što je muškarac niti zato što iza nje stoje lobiji kao iza onih koji ju žele ukloniti. Djevojka koja je skupljala i prodavala komade metala da skuca novac za boksački trening dobila je priliku zahvaljujući nedavnim inkluzivnijim smjernicama MOO-a koji želi osigurati jednake prilike za sve sportaše, a mi Khelif želimo da svoju što bolje iskoristi.