Kad se 13. ožujka 2013. po prvi put pojavio na balkonu bazilike sv. Petra i pozdravio okupljene s “buona sera”, odmah je bilo jasno da će papa Franjo biti drugačiji od prethodnika. Danas, njegov odlazak oplakuje cijeli svijet. Za mnoge je bio lice milosrđa, dijaloga i promjene unutar Katoličke crkve. Njegov odnos prema LGBT+ osobama bio je jedan od najzapaženijih aspekata tog pontifikata i tema koja je često izazivala podjele, kako unutar Crkve, tako i u širem društvu.

Već u prvoj godini pontifikata, 2013., papa Franjo dao je do znanja da će njegov pristup biti drugačiji. Na pitanje o postojanju homoseksualaca u svećeničkim redovima, odgovorio je riječima: "Tko sam ja da sudim?" - rečenica koja je poslužila kao svojevrsna najava nove retorike: one koja se temelji na osobnom dostojanstvu, a ne strogoj normativnosti.

Promjena na razini tona i gesta

U narednim godinama Franjo je pokazao dosljednost u tom pristupu. Godine 2018. privatno je poručio gej muškarcu: "Bog te stvorio takvog i voli te takvog." Te su riječi, premda neslužbene, snažno odjeknule, posebice među vjernicima koji su dotad osjećali isključenost i osudu.

Potporu istospolnim parovima izrekao je i 2020. godine, u dokumentarcu “Francesco”, u kojem je stao u obranu civilnih partnerstava. Premda nije podržao crkveno priznanje istospolnih brakova, naglasio je njihovo pravo na obitelj i pravnu zaštitu.

Godine 2023. uslijedio je najkonkretniji institucionalni korak: objava dokumenta "Fiducia supplicans – Molitveno povjerenje", kojim Vatikan dopušta blagoslov istospolnih parova. Iako jasno odvojen od sakramenta braka, ovaj dokument predstavlja povijesni pomak u službenom stavu Crkve, čiji je ton dotad bio znatno stroži.

Franjo je iste godine osudio kriminalizaciju homoseksualnosti, što u brojnim državama svijeta i dalje predstavlja zakonsku normu. Nazvavši takve zakone "nepravednima", pozvao je biskupe na promjenu pristupa i stava prema LGBTQ+ osobama. Godinu dana poslije, 2024., otvorio je vrata i transrodnim osobama, dopuštajući im, pod određenim uvjetima, krštenje i sudjelovanje kao kumova u sakramentima. Bila je to još jedna odluka kojom se Crkva, barem formalno, nastojala približiti stvarnosti suvremenog društva.

Unatoč tim potezima, papa Franjo nije mijenjao temeljnu crkvenu doktrinu. Katekizam Katoličke crkve i dalje homoseksualnost opisuje kao "neurednu sklonost", a brak se i dalje definira isključivo kao zajednica muškarca i žene. Promjena se dogodila prije svega na razini govora, tona i gesta.

Papu Franju posljednji će ispratiti siromasi, beskućnici, zatvorenici, migranti i transrodne osobe

Neki su njegovi komentari izazvali kontroverze, poput korištenja pejorativnog izraza za homoseksualce 2024. godine, nakon čega je Vatikan izdao rijetku ispriku.

Njegov je pristup izazvao podjele unutar Crkve; dok su progresivni katolici hvalili njegovu inkluzivnost, konzervativci su ga kritizirali zbog odstupanja od tradicionalnih učenja. Unatoč tome, mnogi LGBT+ katolici osjećali su se po prvi put prepoznatima i prihvaćenima unutar Crkve

S obzirom na to, papa Franjo se ne može opisati kao revolucionar u klasičnom smislu, već prije kao pragmatični reformator koji je, u okviru postojećih ograničenja, nastojao uspostaviti dijalog s marginaliziranim skupinama.

Za LGBT+ katolike, njegovo vodstvo značilo je mnogo, ne toliko zbog pravnih ili doktrinarnih promjena, koliko zbog simboličkog priznanja njihove egzistencije unutar Crkve.

Njegov sprovod koji će se održati u subotu, 26. travnja, već sad nosi snažnu simboliku. Među onima koji će imati povlašteno mjesto ispred bazilike Svete Marije Velike neće biti uglednici ni visoki crkveni dužnosnici, već četrdesetak siromaha, beskućnika, zatvorenika, migranata i transrodnih osoba.

Oni će, prema Franjinoj želji, biti posljednji u redu zato što su posljednji u društvu. U posebnom prostoru između kapela Paoline i Sforza oprostit će se s Franjom u tišini i s bijelim ružama.

U danima prije njegove smrti, skupina trans žena iz Italije molila je za njegov oporavak i zahvaljivala mu na prihvaćanju koje su po prvi put osjetile unutar Crkve. Ta gesta, zajedno s prizorom ljudi s margina koji se opraštaju od pape Franje, zaokružuje pontifikat koji je, unatoč granicama dogme, ostavio trag suosjećanja. Za neke, to je možda bio njegov najvažniji čin - da ih je barem pokušao vidjeti.