Nakon godina iscrpljujućih sporova i administrativnih blokada, Upravni sud u Zagrebu donio je pravomoćnu presudu koja bi mogla iz temelja promijeniti položaj istospolnih obitelji u Hrvatskoj. Sud je poništio ranije odluke Ministarstva obitelji i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, potvrdivši da se postupci posvojenja ne smiju zaustavljati zbog seksualne orijentacije, već se moraju voditi isključivo najboljim interesom djeteta.

Hrvatska je birokracija godinama vješto balansirala na rubu zakona: priznavala je prava istospolnim parovima na papiru, dok ih je u praksi sustavno opstruirala. No, presuda donesena 11. veljače, koja je postala pravomoćna 6. ožujka 2026. godine, toj je praksi postavila jasnu granicu. Riječ je o slučaju u kojemu je žena željela posvojiti dijete svoje životne partnerice, što je situacija pravno potpuno usporediva s brojnim primjerima u heteroseksualnim obiteljima, poput onih nakon razvoda ili smrti biološkog roditelja.

Sud je u obrazloženju bio nedvosmislen: ne postoji pravna osnova za isključivanje životnih partnera iz postupka, pogotovo kada je osoba već prošla stručnu procjenu i upisana je u registar potencijalnih posvojitelja. Ipak, put do ove odluke bio je sve samo ne jednostavan. Daniel Martinović iz udruge Dugine obitelji upozorava da se stvarna promjena neće mjeriti samo jednim papirom, već sustavnom primjenom ove odluke.

"Teško je na temelju jednog slučaja govoriti o stvarnoj promjeni političke volje, pogotovo kad znamo da je u prethodnim godinama postojala vrlo jasna praksa žalbi i produžavanja postupaka. Ono što možemo reći je da je ova presuda dovoljno jasna i čvrsta da je prostor za daljnje osporavanje bio vrlo ograničen. U tom smislu, ovo može biti i znak da se došlo do točke gdje takva praksa više nije održiva. Međutim, ključni test neće biti ovaj jedan slučaj, nego hoće li se ista logika početi dosljedno primjenjivati u svim drugim postupcima koji su još uvijek u tijeku“, ističe Martinović.

Nevidljivost pred sustavom: Svakodnevna borba roditelja

Ono što su za sustav pravni procesi, za obitelji su godine neizvjesnosti. Ivana, članica udruge Dugine obitelji i jedna od majki uključenih u postupke pred sudovima, zorno opisuje taj život u limbu.

"Za roditelje to znači godine neizvjesnosti. Vi znate da ste roditelj tom djetetu, dijete to zna, ali sustav vas ne prepoznaje na isti način. To su situacije u kojima razmišljate o stvarima o kojima drugi roditelji nikada ne moraju – što ako se nešto dogodi, hoće li moje dijete biti pravno zaštićeno, hoće li moći donijeti odluku u bolnici, hoće li imati pravo nasljeđivanja. Možete odgajati dijete, brinuti se o njemu svaki dan, ali u ključnim trenucima sustav vas može tretirati kao da niste roditelj. To je ta nelogičnost s kojom živimo. Roditelj ne postajete presudom, ali bez presude često nemate prava koja roditelj treba imati."

Upravo tu nelogičnost ova presuda nastoji ispraviti, a Martinović naglašava kako je pravni učinak posvojenja daleko dublji od dosadašnjih polovičnih rješenja.

"Najvažnije je da ova presuda otvara put punoj pravnoj sigurnosti za dijete koje već živi u toj obitelji. Razlika između partnerske skrbi i posvojenja nije samo formalna. Posvojenjem se stvara trajni roditeljski odnos koji je prepoznat u svim sustavima, od zdravstva i obrazovanja do nasljeđivanja i administrativnih postupaka. To znači da oba roditelja mogu donositi odluke o djetetu bez prepreka, da dijete ima jasna nasljedna prava, da nema problema kod putovanja, upisa u vrtić ili škole, ili pristupa zdravstvenoj skrbi. Do sada smo imali situacije u kojima jedan roditelj u praksi skrbi o djetetu, ali ga sustav ne prepoznaje kao roditelja. Ova presuda ide u smjeru da se ta nelogičnost konačno ispravi."

Priznanje stvarnosti koja je već tu

Dok službena statistika o broju ovakvih obitelji i dalje ne postoji, čime sustav nastoji ignorirati realnost na terenu, udruga Dugine obitelji nastavlja svjedočiti o brojnim sličnim sudbinama koje ostaju skrivene od očiju javnosti.

"Ne postoji službena statistika koja bi obuhvatila sve ove slučajeve, što je i dio problema, jer sustav zapravo ne prati stvarnost u kojoj te obitelji već postoje. Ono što znamo iz našeg rada je da postoji više obitelji koje prolaze kroz slične postupke i koje su se susretale s istim administrativnim preprekama. Također, postoji i niz slučajeva koji još nisu javni jer obitelji ne žele prolaziti dodatni pritisak. Kada govorimo o djeci, važno je naglasiti da se ne radi o hipotetskim situacijama. Radi se o djeci koja već žive u tim obiteljima i koja su često u pravnom vakuumu, gdje jedan roditelj nema punu pravnu prepoznatost. Upravo zato su ovakve presude važne, jer ne stvaraju novu stvarnost, nego priznaju onu koja već postoji“, zaključuje Martinović.

Činjenica da se Ministarstvo u ovom slučaju nije žalilo otvara nadu da će se svaki budući slučaj procjenjivati isključivo prema dobrobiti djeteta.

O svim preostalim pravnim i društvenim izazovima s kojima se dugine obitelji susreću, više će se razgovarati ovog četvrtka na događanju "Dugini razgovori", gdje će se tražiti odgovori na pitanje koliko smo još daleko od društva u kojemu su sva djeca doista jednaka pred zakonom.

* Tekst je dio programskog sadržaja financiranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba.