Kada je prije pet godina u Zagrebu održan prvi Gay Pride, u povorci se okupilo oko pet stotina ljudi, a euforija oko Pridea trajala je mjesecima prije nego što je održan.

Gotovo da nije bilo homoseksualca koji nije želio sudjelovati u "povorci ponosnih", svi su to vidjeli kao idealnu priliku da izađu iz tišine i prvi put javno sudjeluju u nečemu u čemu neće biti različiti. S druge strane, bunili su se političari i udruge, vjerske su zajednice tiskale letke protiv homoseksualnosti, a huligani su prijetili krvoprolićem. 

Povorka je uz dotad neviđene mjere sigurnosti prošla centrom Zagreba, građani su vikali "Bolesnici!", jedna gay aktivistica pogođena je dinjom u glavu, a na kraju je na Zrinjevcu na okupljene bačen suzavac. Godinu dana hrvatske su gay udruge razmišljale hoće li, zbog sigurnosti, ponovno održati Gay Pride. Nitko nije želio odustati, Pride se nastavio organizirati, ali nikad više nije ponovljena atmosfera prve povorke.

Već na drugom Gay Prideu osjetilo se da stvari ne štimaju, da su organizatori počeli gubiti kompas. Naprosto nisu znali niti uspjeli iskoristiti dobre vibracije iz 2001., a želje hrvatskih homoseksualaca da Pride bude samo jedan veliki party na Zrinjevcu, bez povorke, gay udruge stalno su ignorirale te nastavile s uobičajenom koncepcijom organiziranja Pridea.

Nesuglasice su rezultirale time da se iz organizacije povukao Iskorak, najveća gay udruga u Hrvatskoj, a na scenu su stupili neki novi ljudi koji su imali zacrtani plan od kojega nisu htjeli odstupiti. Svake je godine Pride postajao sve manje onakav kakvim su ga zamišljale tisuće homoseksualaca i lezbijki, koji su u sve manjem broju dolazili na Zrinjevac, a sve više politička manifestacija koja je kulminirala prošli vikend na posljednjem Gay Prideu, nazvanom Internacionala Pride, kada je povorkom dominirala zvijezda petokraka i slična ikonografija tipična za lijevo političko krilo.

Polemike treba li koristiti ljevičarsku ikonografiju na paradi na kojoj bi se trebala tražiti prava seksualnih manjina među gay aktivistima trajale su dosta dugo i poprilično su podijelile gay scenu. Organizatori su govorili da zvijezda nema veze s politikom, nego da je sasvim slučajno izabrana, a velik broj homoseksualaca izrazio je sumnju da će zvijezda izazvati negativne reakcije i gnjev javnosti. Kao i mnogo puta dotad, vodeći gay aktivisti i organizatori nisu poslušali glas javnosti i organizirali su Pride na kojem se okupilo oko 150 ljudi.

Negativne reakcije i gnjev javnosti je izostao, kao da više nikoga nije briga za bilo koga tko traži svoja prava, ali politički obojeni Pride i dalje je tema s kojom će se gay aktivisti morati ozbiljno pozabaviti ako ne žele potpuno izgubiti potporu homoseksualaca radi kojih se, na kraju, Gay Pride i organizira.

Naime, jesu li, kojim slučajem, organizatori razmišljali o tome da među gay populacijom ima i desničara? Što bi se dogodilo da su desno orijentirani homoseksualci došli na Pride s desničarskom ikonografijom? Bi li se njima zabranio pristup na manifestaciju koja se održavala pod parolom "Živjeti slobodno" zato što je njihova ikonografija neprihvatljiva?

Nitko se ne mora sramiti niti bojati zato što je drukčiji, a naročito kao takav pojaviti se na manifestaciji koja podržava različitost, ma kakva ona bila. Međutim, upravo je borcima za različitost to uspjelo.

Uspjeli su u potpunosti izostaviti sve homoseksualce koji su desničari i apolitični i koji su se vjerojatno, ovaj put zbog političkih razloga, još jednom osjetili odbačenima, i to od onih koji bi ih trebali javno zastupati. Kako im se ne bi više dogodilo da svjesno ili nesvjesno ignoriraju dobar dio populacije koju zastupaju, možda bi organizatori trebali još jednom razmisliti i odlučiti je li Gay Pride politička ili društveno-aktivistička manifestacija.

Ako se orijentiraju samo i isključivo na prava homoseksualaca bez obzira na njihovu političku opredijeljenost, sigurno više neće doći u situaciju da im zbog organiziranja takve povorke najviše zamjeraju upravo homoseksualci.