Unatoč činjenici da tiskovinama poput "Arene" ne treba pridavati nikakvu pozornost, još manje ih doživljavati ozbiljno, a ponajmanje na njih trošiti mukom zarađeni novac, teško je ne reagirati na članak iz najnovijeg broja koji potpisuje stanovita Una Jukić, odnosno jedan njegov dio.

U istome se ona, pod senzacionalističkim naslovom Tarikovi crni dani, između ostalog zgražava nad činjenicom da je nacionalna televizija dopustila nastup u "Milijunašu" jednoj deklariranoj lezbijki i nedvosmisleno poziva na cenzuru. 
 
Pa tako ona o tome kaže sljedeće:

"Rastresenom Tariku i u "Milijunašu" se potkrao veliki gaf. U emisiji prikazanoj na sami Uskrs, natjecateljica Anamarija Simić, koja je osvojila 125.000 kuna, tražila je da ju oslovljava s Mima, što je nadimak po kojem je poznata kao lezbijska aktivistica. Pritom je navela i kako živi u vezi sa ženskom partnericom. Pričajući o sebi, Mima je, između ostalog, rekla da pjeva u grupi Drvena Marija. Ono što u kvizu nije spomenula je to da se njezin band izruguje s vrijednostima katoličke vjere, što je pokazala i svojedobnim nastupom na zagrebačkom Gay Prideu, karikirajući lik i djelo Djevice Marije. Tarik to ipak nije morao znati, ali bi se o tako nečemu, pogotovo na Uskrs, na Hrvatskoj televiziji moralo povesti računa. Pogotovo što se "Milijunaši" snimaju tjednima unaprijed i pregledavaju, a po potrebi i skraćuju."

Posve je jasno da se u malenom medijskom prostoru kakav je hrvatski tiskovine moraju boriti za čitanost, kako bombastičnim naslovima, tako i onime što ispod njih piše, no u ovom je slučaju prijeđena svaka mjera.

Osim što je evidentno da taj obiteljski tjednik nema zaposlene lektore, očito je i da je dotična novinarka spremna posegnuti za apsolutnim izmišljotinama bez da trepne, primjerice o tome da bend "Drvena Marija" karikira lik i djelo Djevice Marije. Jednako tako drsko manipulira pogrešnim informacijama stvarajući dojam da je Mimu Simić za nastup odabrao upravo Tarik Filipović. Rečenicu o tome da je Anamarija tražila da je Tarik oslovljava s Mima, što je nadimak po kojem je poznata kao lezbijska aktivistica u ovom trenutku teško je komentirati, ako je to uopće moguće.

Nesvjesna činjenice (ili možda njezino uredništvo?) da čak i (prekomjernom) žutilu u Hrvata polako dolazi kraj i da je homofobija totalno out te se sve više etiketira kao društveno nepoželjna – bar u medijima koji imalo drže do sebe – autorica ove besmislice hrabro staje u obranu povrijeđenih osjećaja svih vjernika i onih koji se tako osjećaju, neugodno iznenađenih javnim priznanjem jedne žene da živi s drugom ženom, odnosno ženskom partnericom kako je to maštovito sročila.
Osim toga proziva i nacionalnu televiziju koja se drznula prikazati takav nepoćudan sadržaj u udarnom terminu, i to na najveći katolički blagdan kad se oko katedrale hrvatskog duha kao nekoć oko ognjišta okupljaju poštene obitelji koje je HTV eto, baš te večeri, izložila ovakvoj nedopustivoj sablazni.

U civiliziranim zemljama ovakvi bi se sramotni napisi sankcionirali zakonskim putem. Hrvatska se pokazala takvom u slučaju Kaćunko, a nama ostaje nadati se da sada slijedi slučaj Jukić.