Nisam ja nikakva rigidna "seljančica" iz Velike Ludine -  kako me u posljednje vrijeme časte neki "urbani rasisti"  - i nikada nisam mijenjala svoj svjetonazor.

Križeve nosim od malih nogu, a u mojoj kući obnavljali su se ogranci HSS-a. Ovako se ukratko predstavila predsjednica kluba zastupnika HSS-a Marijana Petir (33), diplomirana biologinja i teologinja te buduća magistrica. 

Jeste li zamjerili kolegama što nisu bili solidarni s Vama kad ste jedini glasovali protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije?
- Potpuno sam bila sigurna da radim pravu stvar. Budući da zastupam svoje birače koji razmišljaju poput mene, što su mi potvrdile njihove brojne sms poruke i mailovi, nisam se osjećala usamljeno.

Što Vas je najviše zasmetalo u tom Zakonu?
- Taj zakon je izišao izvan europskih direktiva. Nije točno da smo trebali donijeti ovakav zakon jer to od nas traži Europa. Ovim zakonom na mala vrata se otvara mogućnost sklapanja homoseksualnih brakova i posvajanje djece, što je u suprotnosti s Obiteljskim zakonom. Zakonom se stvara psihološki pritisak na poslodavca da između dva jednako uspješna kandidata bira onog homoseksualne orijentacije jer ako to ne učini, on se automatski dovodi u situaciju da ga se optuži za diskriminaciju.

čini mi se da ste nekako najburnije reagirali na dio u zakonu kojim nije dopuštena segregacija?
- Upravo tako. Ukoliko je netko muškarac, a osjeća se kao žena, što mogu razumjeti, ta osoba ima pravo koristiti iste prostore wc, kupaonice i svlačionice zajedno s drugim ženama i mislim da to nije prihvatljivo.

Niste li nekad zastali i upitali se jesu li Vaši stavovi nazadni i isključivi ili Vam nije važno što javnost misli?
- Ne vidim ništa loše i nenormalno u mojim stavovima. Te stavove zastupa većina građana Hrvatske . U to što govorim vjeruje i većina zastupnika u Saboru, ali su glasovali drukčije jer je stranačka stega odradila svoje. Nakon mog glasovanja u Saboru prilazili su mi mnogi od njih i čestitali na hrabrosti jer nisam željela podržati Zakon koji ide protiv tradicije i identiteta našeg naroda. Ne zastupam nešto što je neuobičajeno jer imamo Obiteljski Zakon i Zakon o istospolnim zajednicama (kojim je definirano da se istospolni parovi ne mogu vjenčati i da ne mogu posvajati djecu, ali da mogu dijeliti imovinu), i tu ništa nije sporno.

Imate li prijatelja ili prijateljicu koji su homoseksualci?
- Nemam.

Možda imate, a ne znate da su homoseksualne orijentacije?
- Upravo tako, možda imam, a ne znam da jesu. No, ne prosuđujem ljude po toj osnovi. Meni je važno kakav je tko čovjek. To nisu pitanja koja bi trebala postati predmet javne rasprave ili agresije, što često postaju u gay paradama. Loše je kad se preko određenih prava manjina pokušavaju zatirati prava većine. Nama treba Zakon o suzbijanju diskriminacije, ali ne ovako širok i ne ovako liberalan.

Da se udate i nakon nekoliko godina braka prirodnim putem ne možete začeti, biste li tada promijenili svoj stav o medicinski potpomognutoj oplodnji?
- Imala sam prilike čitati o tom svom "navodnom stavu" i slušala montirane izjave. A o medicinski potpomognutoj oplodnji mogu reći da je to za mene etički dvojbena metoda i da o tome treba razgovarati. Apsolutno razumijem potrebu roditeljstva, ali znam i što ta metoda sa sobom donosi. Treba sagledati sve aspekte. Bilo bi jedino neprihvatljivo da se istospolnim zajednicama omogući medicinski potpomognuta oplodnja. To bi značilo kršenje svih postojećih zakona.

Možete li biti određeniji? Na kakve aspekte mislite?
- Dakle, ako se tom metodom rodi 13 tisuća djece, a uništi ili zamrzne 280 tisuća plodova u Hrvatskoj, onda to iziskuje duboku analizu. Kako ćete regulirati pitanje donora i kasnije eventualne mogućnosti da se brat i sestra ožene. To su etički vrlo osjetljive stvari. Govorila sam i o posvajanju djece ne isključujući jednu ili drugu mogućnost. Uostalom, umjetna oplodnja nije zabranjena u Hrvatskoj. Dakle ni u jednom trenutku nisam rekla da sam protiv ili za. Samo sam rekla da o tome treba otvoriti dijalog. O tome trebaju raspravljati liječnici, bioetičari, etičari. (...)