"Lesbian Corrective Rape" slogan je koji na vrlo hladan i bezosjećajan način prenosi poruku o brutalnom zločinu i, nažalost, popularnom trendu u Africi.

Kad žrtva silovanja govori o vlastitom iskustvu, moglo bi se reći da je u najmanju ruku vrlo hrabra. Ako uzmemo u obzir da se taj zločin tretira kao nešto dobro i pozitivno, onda ne postoje riječi koje bi mogle opisati hrabrost žrtve, uzimajući u obzir činjenicu da bi joj se to moglo dogoditi još nekoliko puta. U centru u kojem dobivaju zaštitu, žrtve nasilja prepričavaju svoja iskustva te inzistiraju na objavi svojih imena, fotografija i ne bune se ako se nađu na naslovnim stranicama novina.

 

 

Prije tri godine, Anelisa Mfo, tada 23-godišnja lezbijka i majka iz Emkonta, hodala je ulicom grada Nyanga kad ju je napao muškarac koji je uperio pištolj i uzviknuo: "Kurvo, kujo!", a potom je i silovao dok je držao pištolj prislonjen na njezinu glavu. Anelisa je imala potrebu ispričati što se točno dogodilo i pristala na objavljivanje vlastitog imena, kako bi potaknula i druge žrtve da izađu u javnost sa svojim pričama.
Zajedno s još dvije prijateljice Anelisa je odlučila prijaviti napadača koji je u konačnici dobio zatvorsku kaznu od 10 godina. Nakon što je bila negativna na testu za HIV, što je rijetkost u zemlji u kojoj je ovaj virus epidemija, Anelisa je osjetila olakšanje iako nije zaboravila na brutalnost koju je proživjela.
Dok se heroina ove priče nosila sa svojom traumom nije joj bilo ni na kraj pameti da je njezina petogodišnja kćer također silovana u istočnom dijelu grada. Silovao ju je sestrin dečko.

U to vrijeme Anelisa nije imala sklonište, bila je nezaposlena, bez novca, zanimanja i odbačena od obitelji zbog svoje seksualne orijentacije.
U rujnu 2008., godinu dana nakon napada, Anelisa se pokušala ubiti. Polila se benzinom i zapalila. Kad je LulekiSizwe LBT, tamošnja ‘ženska kuća’ koja je u međuvremenu osnovana kako bi pomogla žrtvama silovanja, čula za Anelisinu priču nekolicina njezinih članova posjetila ju je u bolnici gdje se Afrikanka borila za život, sama, bez ikoga.

"Nismo imali ništa što bi joj moglo pomoći pa smo pozvale udrugu Triangle Project koja nam je pomogla financijski i zdravstveno. Tako smo dobile novac za prijevoz Anelise i njezine kćeri Ndumije u bolnicu", kazala je Ndumie Funda, osnivačica LulekiSizwea i dodala "Onda smo pozvali u pomoć IAM kako bi Amelisi osigurali sklonište, što se i dogodilo. Sada je došao najteži dio: "Tko će se brinuti za nju". Nije bilo nikoga tko bi to učinio pa sam stoga ja preuzela tu dužnost."

Ndumie je Anelisi bila poput medicinske sestre, hranila je, prala, odijevala i sve ostalo što dolazi uz njegu. S vremenom su im članovi (hetero) zajednice pomogli i ponudili usluge medicinske sestre koja je pristala na pomoć.

"Uz molitvu i podršku okoline, Anelisa se oporavila od opeklina i ostala uz svoju kćer. Trenutno pokušavamo prikupiti financijsku pomoć kako bi im pružile pravi obiteljski dom", zaključila je Ndumie.
Anelisa diše pomoću aparata jer joj nos, zbog teških opeklina, više nije u funkciji.

Njezina je priča samo jedna u nizu nesretnih i tragičnih koje se svakim danom događaju diljem Afrike, ali i ostatka svijeta.