Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj se razvodi svaki peti brak.

Raspada se ono što HDZ i 'katolički' intelektualci proglasiše svetinjom. To je nekima od vodećih ljudi vladajuće stranke toliko sveto da su mijenjali 'staro za novo', a neki su pak godinama sretno rastavljeni, no ognjem će i mačem svuda i uvijek braniti tu instituciju, najvatrenije od pedera i lezbijki. Istovremeno nitko od njih nije u stanju objasniti kako to istospolne zajednice ugrožavaju heteroseksualnu većinu.

Ustavne promjene ostale su na političkoj trpezi HDZ-a i SDP-a kao još jedna tema o kojoj će se, kako to diplomatski reče šef opozicije Zoran Milanović, 'i dalje razgovarati' te najavio 'da će SDP inicirati s vladajućima razgovore bez pritisaka i o tome da se u Ustav unese odredba o nediskriminaciji po spolnoj orijentaciji', a premijerka Kosor dodala da 'je zabrana spolne diskriminacije već riješena posebnim zakonom'.

Štura i jednolična izvješća nakon danima bombastično najavljivanih prijedloga o izmjenama Ustava još su jednom ostavila gorak okus kod LGBTIQ manjine u Hrvata.

Još su nam jednom, i vladajući i oporba, poručili kako naša prava nisu temeljna ljudska prava koje valja zaštititi Ustavom. Opet su, što izravno, što neizravno, ponovili licemjernu floskulu o tome kako su ona već zakonski uređena i kako ne možemo biti 'jednakiji od jednakih'. To jest, možemo biti jednaki kad su posrijedi obveze, ali nikako i prava.

Pa se od nas, baš kao i dosad, očekuje da budemo uzorni građani ove zemlje koji plaćaju poreze od kojih, primjerice, jedan dio odlazi i na Crkvu (koja iste te poreze ne plaća), instituciju koja je među najglasnijima po pitanju dokidanja prava seksualnim manjinama.

Dok je ovakve vlasti i ovakve opozicije, ostaju nam dobro promišljene akcije i kampanje civilnih udruga koje će biti upućene na daljnju senzibilizaciju većine. I ne treba žaliti 'nad prolivenim mlijekom' jer već je i ovaj buran tjedan pokazao kako se ipak kreće.

Po prvi put u Hrvatskoj su mainstream mediji 17. svibnja obilježili Svjetski dan borbe protiv homofobije, a dežurni homofobi postižu kontraefekt: sve više solidariziraju dosad ponešto razjedinjenu LGBTIQ zajednicu. I oni koji do jučer nisu podržavali ni Pride ni aktivizam općenito sad jasno i glasno kažu, dosta nam je.

Sigurni smo da će to već u bliskoj budućnosti donijeti više no pozitivne rezultate na putu prema potpunoj jednakosti.

Ovaj trenutak u povijesti vrijedi opisati parolom vladajućih: (opet) idemo dalje.