S obzirom da se u okviru predizborne kampanje sve više od stranaka traži očitovanje o pravima LGBT osoba, u udruženju Zagreb Pride smatraju da im je dužnost reagirati na neke od izrečenih stvari, naročito nakon priloga u prošlonedjeljnom Dnevniku HTV-a.

"To činimo prije svega jer, za razliku od onih koji se natječu na izborima, osjećamo potrebu odgovoriti na pitanja od životne važnosti za LGBT osobe koje žive u Republici Hrvatskoj, kada to već ne žele ili ne znaju učiniti oni koji bi ih predstavljali u Hrvatskom saboru", kažu u Zagreb Prideu. Njihova reakcija dolazi nakon što su se prije službenog početka predizborne kampanje očitovali o tome što po pitanju LGBT prava očekuju od buduće vlasti te što će od njih zahtijevati.

Naime, u spomenutom Dnevniku od 16. listopada su na pitanja o LGBT pravima odgovarale zastupnice Marijana Petir iz HSS-a i Ana Lovrin iz HDZ-a, iznijevši standardno homofoban repertoar svojih stranaka, dok Kukuriku koalicija nije poslala svojeg predstavnika ili predstavnicu da se izjasni o ovoj "nezgodnoj temi".

"Duboko je razočaravajuća svaka politika koja bježi od "nezgodnih tema", ili onih koji se takvima smatraju, jer zadatak ozbiljne politike baš i jest bavljenje takvim temama", tvrde i dodaju: "Kukuriku koalicija, dakle, svoje stavove o pravima LGBT osoba u ovoj predizbornoj kampanji očito drži u ormaru, što je posve bizarno ponašanje za stranke koje se predstavljaju kao socijaldemokrati ili liberali 21. stoljeća."

S druge strane, smatraju, pozitivan je pomak što se HTV, kao javna televizija – kojoj pretplatu plaćaju i hrvatske lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe – odlučila na to da od relevantnih političara u predizborno vrijeme traži očitovanje oko tema koje su za nas od ključne važnosti. Nadaju se da će HTV još više otvoriti svoje emisije za probleme LGBT osoba, koje se u Hrvatskoj i dalje svakodnevno suočavaju s homofobijom, transofobijom, nasiljem i diskriminacijom.

S obzirom da se naši političari očito s velikom mukom, gnušanjem ili podsmijehom izražavaju o "nezgodnoj temi" - ravnopravnosti LGBT osoba - odlučili su javnosti, ali ponajviše LGBT osobama, ponuditi pet odgovora na pitanja postavljena u prilogu novinarke Tatjane Munižabe. To su odgovori koje su na javnoj televiziji trebali čuti svi građani i građanke Republike Hrvatske. To pak nisu samo odgovori Zagreb Pridea, nego rečenice kakvi se uobičajeno mogu čuti od europskih i američkih političara, oslobođenih direktne ili prikrivene homofobije, iz lijevih, liberalnih, ali i konzervativnih stranaka.

Što biste učinili da vam kći kaže "Mama selim se, idem živjeti sa svojom djevojkom?"
Ona je prije svega moje dijete i ona će uvijek imati moju ljubav i podršku. Ako je pronašla ljubav, ja mogu zbog nje samo osjećati sreću, bez obzira na spol njezine partnerice. Imala bi moju punu podršku jer je uostalom to i moja roditeljska dužnost. Očekujem od svojeg djeteta da u životu bude odgovorna, marljiva i dobra osoba. Ništa od toga se ne bi promijenilo ako bi mi kćer bila lezbijka. LGBT osobe su uzorni građani hrvatskog društva. Uostalom, imamo tu i poznati primjer bivšeg američkog potpredsjednika Dicka Cheneya, jednog od najvećih tvrdolinijaša Republikanske stranke, čija kćer je otvoreno lezbijka. On je prihvatio i podržava svoju kćer. Dakle, nije to nešto što bi ikom smjelo biti nemoguće.

Ukoliko dođete na vlast, hoćete li pokrenuti izmjene Obiteljskog zakona, kako bi ukinuli diskriminaciju istospolnih parova?
U nedavnom obraćanju javnosti, premijer Velike Britanije, David Cameron, je istaknuo jednu zanimljivu stvar. Rekao je kako podržava istospolne brakove upravo zato jer je konzervativac! Društvo čine odnosi među ljudima, a ljubav je najsnažniji čimbenik u izgradnji tih odnosa. Snažno društvo ovisi o snažnim vezama među njegovim članovima, i upravo zbog toga je prihvaćanje istospolnih parova kao punopravnih obitelji u našoj zajednici nešto što može samo ojačati naše društvo i nešto iza čega moramo svi stajati.
Uostalom, istospolni brakovi de facto u Hrvatskoj već postoje, tu je samo pitanje priznavanja realnosti i dokidanja diskriminacije kojoj su izloženi. Tu se radi o puno više toga, osim samog dolaska pred matičara. Radi se o dobivanju prava na zdravstveno osiguranje preko partnera ili partnerice, prava na socijalnu skrb, nasljednu mirovinu, odlučivanje o zdravstvenim pitanjima partnera ili partnerice, slobodne dane sukladno Zakonu o radu za članove uže obitelji, nasljeđivanje zajednički stečene imovine, stjecanje državljanstva i ostalih statusa, prava vezana uz poreze na dohodak, itd. Dakle, istospolnim parovima mora se dati puno više prava, a i obaveza.

Što je s usvajanjem djece?
U Hrvatskoj već postoje LGBT obitelji, ponajviše su to lezbijke koje su dobile skrbništvo nad djecom iz svojih prijašnjih raznospolnih brakova, ali i istospolni parovi koji su planirali vlastitu djecu ili pak imaju usvojenu djecu preko jednog od roditelja. U Hrvatskoj LGBT osobe žive sa svojim partnericama i zajednički odgajaju djecu, a sve to bez ikakve zaštite društva i države, koja krši njihova osnovna prava. Umjesto toga, država treba priznati i zaštititi LGBT obitelji. Hrvatska u ovom slučaju ima priliku učiti iz iskustava drugih, a ta iskustva su vrlo pozitivna. Mnoge su znanstvene studije pokazale da su LGBT roditelji jednako dobri, da su njihova djeca potpuno ista kao i sva druga. Osim jedne indikativne razlike: ta djeca su puno tolerantnije osobe. Dakle, priznamo li posvajanja LGBT osobama ili istospolnim parovima mi otvaramo nove mogućnosti za djecu bez roditelja da pronađu obitelj u kojoj mogu biti sretni i koja im može pružiti ljubav.

Znate li koje mjere sadrži za zaštitu od diskriminacije LGBT osoba sadrži nova Nacionalna politika za ravnopravnost spolova koja je ljetos gotovo konsenzualno usvojena u hrvatskom parlamentu?
Nacionalna politika je veoma važna jer govori kako i na koji način se trebaju provoditi zakoni koji postoje da štite žene i LGBT osobe. Zatim, planira se i provedba sustavne kampanje podizanja svijesti i znanja javnosti o rodnoj diskriminaciji. Nacionalna politika također predviđa i ciljanu edukaciju sudstva i državne uprave o LGBT pravima. Ono što se tiče Hrvatske radio televizije i ostalih medija, ali i svih političara i javnih dužnosnika uopće, jest promicanje uporabe rodno osjetljivog jezika – dakle, za LGBT osobe je rodno neosjetljivo koristiti medikalizirani termin "homoseksualci", već se preporučuje "lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe".
No, ne smijemo dozvoliti da ta politika ostane mrtvo slovo na papiru što je nešto što se prečesto događa kod nas. Nedavno smo bili suočeni s poraznim rezultatima istraživanja o stavovima srednjoškolaca, koje je otkrilo zabrinjavajuće veliku razinu homofobije i predrasuda. To je jasan znak da je potreban veći angažman države na suzbijanju homofobije, prvenstveno kroz spolni i građanski odgoj u školama koji će biti utemeljen na znanstvenim činjenicama, a bez diskriminacije.

Kad je Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije?
Taj se dan obilježava 17. svibnja. On se, po nedavno usvojenoj Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova, službeno obilježava i u Hrvatskoj. Važan je i zbog toga što predstavlja priliku da svi građani Republike Hrvatske dignu svoj glas protiv nasilja i homofobije, za dobrobit cijelog društva, kao i naših lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih sugrađana i sugrađanki.