Oni pjevaju o stanju u regiji, istospolnim ljubavima, čudnim tetama iz susjedstva, propitivanju sebe, prihvaćanju, odlaženju i patnji u G duru. Mogu se pohvaliti repertoarom od dvadesetak pjesama i solidnim koncertnim setom u trajanju od sat i pol. Akustični aktivizam smatraju kičmom bendovske koncepcije.

Naravno, oni su "U pol' 9 kod Sabe", osmeročlani bend osnovan prije četiri godine u stanu tadašnje basistice Sabe. Te se večeri sastalo pet prijateljica, i gle čuda – sve su upravo prekinule dugogodišnje ljubavne veze i odlučile o tome pisati pjesme. Tada nisu ni sanjale da će itko, osim njihovih prijatelja i rodbine biti zainteresiran da ih posluša ili pozove da nastupe.

Međutim, ljubavna bol bila je upravo proporcionalna njihovu kreativnom zanosu i one su do jeseni imale svoje prve hitove i dogovoren nastup na festivalu Vox Feminae. Publika ih je dočekala s rukama u zraku, dijelom oduševljena, dijelom zgranuta ("Što je sad ovo? Jel' one to ozbiljno?"). Posljednje dvije godine bend je odsvirao respektabilan broj nastupa u zagrebačkim klubovima poput Medike, Tvornice, Purgeraja, Saxa, Kseta, ali i na festivalima Cest is d'best, L-fest, Velika rock eksplozija, slovenskim Rdečim zorama i austrijskom Lady Festu.

Frontwoman benda je pjevačica Martina, klavijature, harmonike i pratećih vokala latila se Ana, saksofon svira Marieta, električnu gitaru Goran, bubnjeve Zrinka, akustičnu gitaru Olga, violinu Maja Sunčica, a na basu je Nataša.

U pol' 9 kod Sabe potpisuju underground himne zagrebačke feminističke queer scene: "Prihvaćam sve", "Veseli svaki me kraj", "Želim biti strejt", "Ljudska priroda" i "Disko".

Proteklu godinu bend je proveo u zagrebačkim studijima Kramasonik i Heim gdje su snimili veći dio prvog albuma. U režiji Noe Pintarića i Ane Opalić snimili su videospot za singl "Prihvaćam sve" koji se osam tjedana zaredom zadržao na prvome mjestu Cenera Radija 101. Pjesma "Prihvaćam sve" u izboru glazbenog portala Terapija net odabrana je za najbolji regionalni singl 2012 godine.

Spot za pjesmu "Da je moguće" sastavljen je od materijala koje je redateljica i glavna autorica benda Ana Opalić snimila za vrijeme svojih putovanja u Tunis i Skadarsko jezero u Crnoj Gori, a dio materijala snimljen je u autu pod zagrebačkim pljuskom. Korišteni su i kadrovi iz njezinog dokumentarnog filma "Putopis – Skadarsko jezero" koji će svoju premijeru doživjeti tijekom godine.

Režiju spota potpisuje sama, a savjetima je pomogao i stari suradnik benda, Noa Pintarić.

Pjesma govori o mogućnosti nemogućeg, ostvarivoj utopiji bijega iz gradske sigurnosti u nomadski raj. Neobičnim stihom "brod koji hoda mi bi imale" autorice razotkrivaju sebe kao poklonice starih znanstvenofantastičnih filmova iz 80-ih, te nesvjesno podražuju kolektivno naslijeđe svojih predaka – brodograditelja.

"Ne znam ništa o tome. 'Da je moguće' je ljubavna pjesma u kojoj sam htjela naglasiti onu nevidljivu paralelnu stvarnost koja još uvijek leži u području nerealiziranih potencijala. Treba imati na umu i staru izreku 'pazi što želiš, da ti se ne ostvari', oprezno je zaključila Opalić.