Da inicijativa "U ime obitelji" ne razumije, ili se pravi da ne razumije što su manjine i njihova prava, dokazuje i njihova najnovija reakcija. Naime, oni su "zabrinuti pristranim izvješćivanjem ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić na sastanku u UN-u, gdje se Hrvatska priključila asocijaciji 11 zemalja nazvanih "LGBT Core Group".

Riječ je o deklaraciji koju su potpisali ministri vanjskih poslova Argentine, Brazila, El Salvadora, Hrvatske, Francuske, Izraela, Japana, Nizozemske, Novog Zelanda, Norveške i SAD-a, i to o prestanku nasilja i diskriminacije građana zbog njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta (deklaracija dostupna ovdje).

Inicijativa "U ime obitelji" poziva se na tekst sa stranice zdravstveniodgoj.com koji je, inače, projekt udruge "Građani odlučuju" osnovane u mjesecu prije udruge "U ime obitelji", s kojom istoimena građanska inicijativa dijeli žiro-račun za donacije.

Asocijacija potiče "izuzetno rizičan homoseksualni seks"

Ministrica Pusić tako je optužena za samovolju, a za samu deklaraciju autor teksta tvrdi kako se u njoj "uporno ponavljaju poznata stajališta LGBT aktivista kako je LGBT populacija navodno ugrožena i da su 'LGBT prava' - ljudska prava" te se "na taj način u međunarodnoj zajednici stvara iskrivljena slika o odnosu društva prema LGBT osobama". Već iz tog uvodnog dijela dade se zaključiti kako su njima LGBT prava i dalje posve apstraktan pojam.

Osim toga, apelira se da se "osobe s istospolnim sklonostima ne manipuliraju od strane država i raznih udruga kao nekakva posebna kategorija jer to ne koristi nikome, a ponajmanje njima", jer, kako tvrdi autor, "takve politike, osim što manipuliraju potrebama homoseksualaca, ujedno priječe javnosti dostup do informacija koje pokazuju da je homoseksualni odnos najrizičniji spolni odnos sa stanovišta spolno prenosivih infekcija" (?!).

Shodno tome, zaključuju kako je ministrica Pusić Hrvatsku doslovno gurnula u asocijaciju "koja potiče izuzetno rizičan homoseksualni seks". Koji je točno tijek misli zaslužan za povezivanje deklaracije o prestanku nasilja nad LGBT osobama s "rizičnim seksom". posve je nepoznato.

I oni su žrtve!

Inicijativi "U ime obitelji" smeta i što Vesna Pusić nije izvijestila o "nezadovoljavajućem ponašanju Vlade RH te nepoštivanju prava građana da se na referendumu izjasne je li brak zajednica žene i muškarca", kao i "nezadovoljavajućem i često nasilnom odnosu dijela hrvatskih građana koji su napadali njihove volontere".

Pripadnici inicijative nisu spomenuli, primjerice, nasilje kojem je cjelokupna hrvatska (i svjetska) javnost svjedočila ne samo na splitskoj Povorci ponosa 2011. godine, već i na brojnim zagrebačkim Povorkama koje se još donedavno nisu odvijale bez incidenata, da se ne spominju svi prijavljeni i mnogo više neprijavljenih homofobnih napada i zločina iz mržnje koji su se događali, i događaju se, u međuvremenu.

Osim toga nisu primijetili niti da su oni svoje potpise odnijeli šećući od Zrinjevca do Sabora bez ijednog incidenta, a čuvalo ih je tek 20-ak interventnih policajaca, dok je njihov broj na Povorkama ponosa, nažalost, još uvijek mnogostruko veći. Treba li reći zašto, u zemlji u kojoj, unatoč napretku LGBT prava, istospolni parovi i dan-danas nerado izmijene pokoju nježnost u javnosti zbog straha od batina?