U nizu samoinicijativnih reakcija građana i građanki, u srijedu je na Facebooku osvanula još jedna te za manje od 24 sata postala viralna.

Riječ je o pismu zabrinutih i ogorčenih roditelja, Maje i Tomislava Mačkovića, koji su duboko razočarani Hrvatskom i njezinim pasivnim i nezainteresiranim stanovnicima. U svom se pismu prisjećaju jedne banalne situacije s roditeljskog sastanka na kojem je ravnatelj držao monolog, a ostali su ga roditelji izbezumljeno gledali i upijali svaku riječ.

No, kako kaže mama Maja, ništa se nije promijenilo. Ništa "osim što nam je zadnjih dana vrlo eksplicitno dokazano da ovom zemljom vladaju sebični mediokriteti, oportunisti i dupelisci, ta tisućljetna sekta koja oko sebe okuplja naivno i još naivnije stado podjednako sebičnih oportunista koji dalje od svog nosa niti žele, niti mogu vidjeti".

"1. 12. ove godine, svjedočit ćemo valjda najvećem porazu humanosti ove nacije, najvećoj krizi morala i najvećem licemjernom oportunizmu", napisala je Maja i obrušila se na iznimno skup postupak provedbe referenduma.

"Za 47 milijuna kuna, koliko će sve nas stanovnike ove vukojebine koštati taj besmislen i nepotreban potez penkalom, u Ustav ćemo zapisati nešto što je samim činom rođenja garantirano svakoj osobi na ovoj planeti, upravo Ustavom! Za 47 milijuna kuna, penkalom ćemo svima onima drukčijima od nas, referendumom reći: 'Tko vas jebe tako poremećene, što se niste rodili ovako savršeni i vrijedni života i ljubavi kao ostatak civilizacije'".

Minimalno 47 načina za riješiti minimalno 47 problema koji se tiču cijele nacije, nastavlja ona. "Međutim, hrvatska javnost će zaključno s 1. 12. u vjetar baciti 47 milijuna kuna, 47 milijuna snova i 47 milijuna epiteta kojima bi mogli opisati što to uopće čini čovjeka čovjekom, a narod narodom", dodaje.

I za kraj, uz poruku da je ovo pismo napisano u ime njezina sina koji bi sutra mogao voljeti nekog "pogrešnog", napominje da ju je beskrajno sram zemlje u kojoj živi.

"Sram me i tužna sam zbog svih onih koji su dali život za zemlju kojom danas tako okrutno upravljaju oni kojima ljudski život ne znači ništa, a najviše me sram što moram pogledati svom djetetu u oči i reći mu, bez imalo patetike: 'Bježi odavde, čim prije...'."

Pismo u cijelosti možete pročitati ovdje.