Mladić iz Ugande jedan je od rijetkih koji je uspio pobjeći iz pakla ove afričke zemlje u kojoj vlast nemilosrdno progoni, muči i ubija osobe homoseksualne orijentacije. Spas je našao u Hrvatskoj kojoj je ovo prvi put u povijesti da je omogućila politički azil na temelju spolne orijentacije.

Kako doznaje Jutarnji list, u zahtjevu za azilom mladić naveo da se u svojoj rodnoj zemlji ne osjeća sigurno jer je homoseksualac. Azil mu je odobren, a dovršena je i procedura izdavanja dokumenata pa Uganđanin sad ima i osobnu iskaznicu Republike Hrvatske.

Povijesni slučaj mogao bi najaviti promjenu trenda u Hrvatskoj kad je u pitanju procedura izdavanja azila koja je kroz medije kritizirana kao prekruta i rigidna. Prema dostupnim podacima, od 2004., kad je Zakon o azilu usvojen, MUP je zaprimio zahtjeve 4095 stranaca, a odobrena su 52 statusa azila i 48 statusa supsidijarne zaštite.

Riječ je o statusu koji se dodjeljuje strancu za kojeg se vjeruje da bi u svojoj rodnoj zemlji mogao biti ugrožen ili izložen raznim oblicima diskriminacije, napada i nepravdi, ali koji još ne ispunjava sve zahtjeve za azil. Lani je azil u Hrvatskoj zatražilo 867 osoba, a godinu ranije tisuću. Prije samo pet godina zahtjeva je bilo tek 148. Dakle, broj raste, ali puno sporije nego u EU. I broj odobrenih azila deset je puta manji od europskog prosjeka.

Negativni stavovi društva prema azilantima

Hrvatska ionako dosad nije bila zemlja pod velikim pritiskom imigranata ili utočište za izbjeglice jer je u njihovim očima uglavnom doživljavana kao tranzitna zemlja i usputna stanica prema boljem životu u bogatijim zemljama EU. No, ni nakon ulaska u Europsku uniju trend se nije preokrenuo.

Naime, u drugoj polovici prošle godine zaprimljeno je manje zahtjeva za azil i zaštitu nego u istom periodu 2012. godine. Stranci koji su dosad dobivali azil najčešće dolaze iz trećih zemalja, Afganistana, Rusije i Sirije. Podaci Crvenog križa pak otkrivaju da čak četvrtina onih koji azil u našoj zemlji dobiju ipak otiđu dalje na zapad. Mnogi od njih su u Hrvatskoj suočeni s diskriminacijom, fizičkim napadima i rasizmom, a uglavnom su percipirani kao kradljivci, silovatelji i kriminalci.

Za njih se smatra da oduzimaju posao Hrvatima, da dobivaju veliku novčanu pomoć od države te da su bolesni ili zaraženi. Istraživanja su pokazala da stranci na rješenje svog zahtjeva čekaju od šest mjeseci do godinu dana, uglavnom su smješteni u prihvatilištima ili privatno, a pravo na rad dobiju godinu dana od podnošenja zahtjeva.

U odnosu na Hrvatsku koja tek kreće s ozbiljnim strategijama prema azilantima, Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Švedska europske su zemlje koje prednjače u broju prihvaćenih azilanata i zaslužne su za 60 posto svih dodijeljenih azila na našem kontinentu.

U EU je primjerice 2012. odobreno 100 tisuća zahtjeva, na brojku od 407 tisuća zaprimljenih. Prvostupanjskim odlukama sudova u zemljama Europske unije odobri se samo četvrtina zahtjeva, pokazuje posljednje istraživanje Eurostata.

Odmah po izglasavanju drakonskog antigej zakona u Ugandi, Škotska je prva reagirala i poslala službeno priopćenje da "LGBT osobe iz Ugande imaju otvorena vrata ove zemlje". Ono što je dodatno požurilo odluku škotske vlade jest i domaćinstvo Igara Commonwealtha koje se na ljeto održavaju u Glasgowu. Škotska je ranije izrazila zgražavanje činjenicom da od 54 države članice Commonwealtha njih 41 još uvijek smatra homoseksualnost kažnjivim djelom.

Podsjetimo, kriminalizacija homoseksualnosti u Ugandi naišla je na oštre osude Zapada, a Ujedinjeni narodi su najavili i podizanje tužbe protiv ove zemlje. U srijedu je američki državni tajnik John Kerry najavio svoj odlazak u Ugandu, u koju planira povesti i stručnjake za pitanja homoseksualnosti kako bi razgovarali s predsjednikom Yowerijem Musevenijem i objasnili mu da su njegovi argumenti za donošenje zakona neutemeljeni.