Kako se opiranje etiketiranju i kupovina pomaknute odjeće može kombinirati da bi se pomoglo beskućnicima objašnjeno je za vrijeme predstavljanja udruge Boje i promjene u subotu, 23. svibnja u zagrebačkom baru Vinyl.

Pokretač svega je Hrvoje Vukov, javnosti najpoznatiji po tome što je nekoć bio sjemeništarac, a danas je gej aktivist. Predstavljene su i aktivnosti udruge koje će se održati zadnjeg vikenda svibnju, te posebno projekti "Stop etiketiranju" i ljetni "Ulični frižider" za pomoć beskućnicima.

Poruka programa BiP triptih koji će se održati u Zagrebu 29.-31. svibnja jest "Unesimo boje u sive trenutke i budimo promjena zajedno". U petak od 17 sati aktivisti će prošetati s poznatima od Tratinske prema Trgu bana Jelačića i obojiti pješački prijelaz u Kranjčevićevoj u dugine boje, simbolično predstavljajući svoju udrugu. Tijekom šetnje prolaznici će moći skidati našivene etikete s majica aktivista.

Novi pravac u Hrvatskoj

Za subotu od 12 do 15 h šetnja se reprizira s tim da je cilj Cvjetni trg, a biti će održana i multimedijalna predstava te druženje u Vinylu. Gosti programa biti će predstavnici ambasada mnogih zemalja. Modna kolekcija "bezrodne" odjeće predstavljat će se u nedjelju uz pomoć mnogih poznatih osoba, a ideja je da se njome udruga brendira i kasnije samoodrživo razvija.

Kolekcija će također biti predstavljena modnom revijom u lipnju na sajmu dizajna Budi.in u HDLU. Vukov smatra da će ona biti novi pravac u Hrvatskoj, ali i na modnoj sceni u svijetu, jer "nosi puno dublju političku poruku, pomiče granice na društvenoj, aktivističkoj i modnoj sceni".

Tijekom vikenda BiP triptiha prodavat će se majice, a novac prikupljen prodajom odjeće i donacijama od lipnja do kolovoza koristit će se u kolovozu za lunch-pakete za beskućnike i socijalno ugrožene. Naime, u razgovoru sa socijalno ugroženima aktivisti BiP-a shvatili su da oni nemaju što jesti od obroka do obroka i da ga ne mogu raspodijeliti ili podijeliti s obitelji. U kolovozu je zbog godišnjih odmora iz Zagreba najveći odljev ljudi, pa se ugroženima tada najmanje donira. No Vukov želi da lunch-paketi budu tek početak.

"Ne želimo nastupati kao LGBT udruga koja isključuje druge u bilo kojem segmentu"

U razgovoru za Crol.hr Vukov je detaljnije predstavio Boje i promjene, njihove ciljeve, ali i sredstva za njihovo ostvarenje.

"Počeli smo radom krajem veljače ove godine. Misao vodilja je uključivost – mi ne želimo nastupati kao LGBT udruga koja isključuje druge u bilo kojem segmentu. U isto vrijeme, ne želimo govoriti samo o pravima, već i o odgovornosti. Ne mislim da itko od drugih aktivista to loše radi, to je samo naša platforma i naš način rada. Danas u Hrvatskoj postoji ulični aktivizam, vrlo je aktivan, senzibilizirao je javnost, ali vrijeme je za korak dalje, za društveni aktivizam", kaže.

Kako je došlo do osnivanja udruge i što znači njezino ime?
– Nakon što sam se autao javili su mi se mnogi mladi ljudi koji su se htjeli autati, ali su se bojali da ne završe na cesti kao ja. Poželio sam osnovati sigurnu kuću za njih, ali trebala mi je financijska pomoć. pa sam osnovao udrugu. Nisam htio da ima LGBT naziv, ali želio sam da u logu ima dugine boje. Želio sam pokazati te boje, ali zaključio sam da promjene, kao obilježje udruge i mene kao predsjednika—kaže.

Nikad ne želim raditi od sebe žrtvu. Prošao sam jako loše stvari, i danas ih prolazim, ali to je samo nešto što se trenutno događa i to treba prihvatiti. Imam odgovornost prema ljudima koji su mi dali svoje povjerenje i autali se

Današnju akciju podržat će mnogo poznatih svojim fotografijama.
– Podrška strejt ljudi mi je vrlo važna, ne samo podrška gej zajednice. Zato je Lana Pavić jedna od ljudi koji gura projekt. S druge strane Bruno Šimleša je uvijek tu, Daniela Trbović… Bilo mi je važno okupiti ljude koji nisu priljepci koji će se slikati zbog popularnosti, nego zaista žele podržati i uključiti se u nekom od segmenata. Bila mi je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta.

Vaš životni put bio je neobičan i težak. Kako se snalazite danas?
– Ja vodim miran život i svoj posao, sada je došla i udruga. Mislim da je važno sebe posložiti, znati tko si, što si, a stvari se zatim kasnije same slože. Mislim da kako zračiš tako privlačiš. Nikad ne želim raditi od sebe žrtvu. Prošao sam jako loše stvari, i danas ih prolazim, ali to je samo nešto što se trenutno događa i to treba prihvatiti. Imam odgovornost prema ljudima koji su mi dali svoje povjerenje i autali se. Zbog njih moram biti jak jer ja njima pomažem, i ne mogu si dopustiti da izigravam žrtvu.

Samo poruka ljubavi, sve ostalo je nebitno

Kako se Vaši današnji životni principi poklapaju s onim što ste usvajali u Crkvi?
– Apsolutno. Moj put u Crkvi imao je smisao i važnost. No bitno je razdvojiti Crkvu od kršćanstva. Ne kršćanstva kao religije nego kao vjere, doticaja s Isusom Kristom. Je li kršćanstvo živjeti na Kaptolu pod uniformom klerika ili ovo što ćemo mi raditi, znači konkretna življena pomoć i prijenos poruke "ljubi bližnjega" kroz tog čovjeka koji je siromašan i koji je potrebit? Mislim da je to zaista življenje onoga što je Isus Krist naučavao. Ali ne samo Isus Krist, nego i drugi ljudi vezani uz druge denominacije. To je jednostavno samo poruka ljubavi, sve ostalo je nebitno, baš nebitno.

Javili su mi se mnogi mladi ljudi koji su se htjeli autati, ali su se bojali da ne završe na cesti kao ja. Poželio sam osnovati sigurnu kuću za njih

Pomoć beskućnicima doista djeluje kao ideja iza koje svi mogu stati.
– Važno je da se prestane govoriti o pravima, da, imamo svoja prava i za njih se treba boriti, ali treba živjeti društvenu odgovornost. Mislim da se beskućnici dio toga gdje jednostavno treba pomoći. Nova smo udruga, treba steći povjerenje, no mislim da ćemo od lipnja do kolovoza uspjeti prikupiti novac za sve one obroke koje želimo podijeliti.

Želite otvoriti i sigurnu kuću.
– Još je rano o tome govoriti, ali ideja je otvaranje prostora u koji bi mogli doći ljudi koje prolaze autanje, na onoliko koliko je potrebno. Želja je da ta kuća bude samoodrživa i da se stvara zajednica koja uzgaja i razne kulture, ali i da kuća ima studijske programe. To je ono što želim. Mislim da je gej beskućništvo zanemarena tema. Prisutna je u Zagrebu i Hrvatskoj, ali o njoj nitko ne priča. Svakako sam želio sâm pomoći gej beskućnicima, ali sam pomislio, zašto se getoizirati i zatvarati u malu grupu ljudi? Kad sam prolazio Branimirovom pomislio sam "ovi ljudi nemaju što jesti od ručka do ručka, tu možemo djelovati ovo je ono što želim raditi".

Ja mogu reći koja mene etiketiranja muče- "svi ste vi pederi isti", "budi to unutar svoja 4 zida", "ugrožavaš moju obitelj"

Svatko djeluje na onim platformama na kojima se može naći

To je ta društvena odgovornost i socijalna djelatnost koju želimo raditi. Za kolovoz radimo "Ulični firižider", a za prosinac je ideja imati dnevni boravak, da ljudi osjete barem dio tih blagdana koje drugi uzimaju zdravo za gotovo. Mislim da je to dio gdje kao udruga možemo pridonijeti. Prava i odgovornost i uključivost. To je ono čime se želimo voditi. Želimo surađivati sa svim LGBT udrugama, od nikoga se ne distancirati. Svatko djeluje na onim platformama na kojima se može naći. Mi imamo svoj način djelovanja, pronašli smo dio koji možemo pokriti.

Vratimo se na današnju akciju. Možete li se sjetiti neke situacije kada ste bili etiketirani, koja Vas je jako pogodila?
– Da smo mi svi pederi pretjerano seksualizirani, da ne mislimo o ničemu nego o seksu, što dakako nema veze sa stvarnošću.

"Svi ste vi pederi isti"

Palo mi je na pamet da su, na primjer, i bivši svećenici etiketirani, to kao sjemeništarac sigurno razumijete.
– Naravno, ali ja sam to ishendlao u smislu da su sve to faze života. Ljudi se rastavljaju, završavaju veze, tako sam ja završio jednu svoju fazu života, krenuo dalje, tražio se, našao se. Mislim da je život fluidnost i da nemamo pravo ograničavati niti sebe niti druge u toj fluidnosti. Život teče i treba biti otvoren toj rijeci, ne da te nosi stihijski, nego da se prepustiš svakodnevnoj mogućnosti promjene i događanju. Mislim da je to jako važno.

Jesu li poznate osobe koje Vas podržavaju na neki način etiketirane?
– Sigurno jesu. Lana Pavić, na primjer - svi misle da je lijepa plavuša. Nitko ne zna da će doktorirati, da je tu Centar mirovnih studija, da iza nje stoji cijela aktivistička platforma. Ona ima što za reći i žena je s vrlo jasnim stavom. Ana Gruica je manekeneka. "Budi lijepa i šuti". Ima li koju u glavi? Zašto, s kojim pravom, tko to određuje? Mi smo baš društvo koje živi u određenim društvenim halucinacijama. Želimo to baš uvesti kao termin, kao spoznaju u društvu, da se makne od tih halucinacija, da se otrijezni.
Potrebno se otrijezniti, kako pojedinačno, tako i društveno. Etikete su najveći problem. U redu je da se ja etiketiram u smislu da pripadam određenoj skupini, pederi, lezbe, nešto. Ali to pejorativno etiketiranje gdje ti generaliziraš nekog na temelju nečeg je stvarno grozno i nedopustivo, zapravo.

Ideja je otvaranje prostora u koji bi mogli doći ljudi koje prolaze autanje, na onoliko koliko je potrebno

Želja nam je preko društvenih mreža pokrenuti hashtag #stopetiektiranju, gdje ćemo dijeliti fotografije poznatih, ali i gdje će ljudi reći koja etiketiranja ih muče i koja su doživjeli. Ja mogu reći koja mene muče- "svi ste vi pederi isti","budi to unutar svoja 4 zida", "ugrožavaš moju obitelj". Ili, moja prijateljica lezbijka može reći da je etiketirana kao muškarača. Mene zanima koja je tvoja etiketa, s kojom etiketom se ti nosiš svaki dan u životu, a svi se nosimo s određenom etiketom.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.