Vijest o ozakonjenju bračne jednakosti diljem SAD-a obišla je planet u rekordnom roku, a prvi parovi u državama u kojima im je to do danas bilo zabranjeno, odlučili su odmah iskoristiti svoje novostečeno ustavno pravo te odjurili u lokalne matične urede po svoje dozvole za vjenčanja.

U nizu medija i na svim društvenim mrežama dijeli se i prepričava dojmljiv tekst odluke Vrhovnog suda, a Pink News izdvojio je dijelove koji, kako kažu, "sadrže moćnu retoriku o prirodi jednakosti".

O PRIRODI BRAKA

Priroda je braka takva da, kroz njegovu čvrstu vezu, dvije osobe mogu pronaći druge slobode poput slobode izražavanja, intimnosti i duhovnosti. To vrijedi za sve ljude bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.
Postoji dostojanstvo u vezi između dvojice muškaraca ili dviju žena koji se žele vjenčati, kao i u njihovoj autonomiji da donose takve duboke odluke.

O UTJECAJU ZABRANE GEJ BRAKOVA NA DJECU

Sve su strane suglasne da brojni istospolni parovi svojoj djeci, bilo biološkoj ili usvojenoj, pružaju domove pune ljubavi. A trenutačno stotine tisuća djece živi s takvim parovima.
To je moćna potvrda od strane samog zakona da gejevi i lezbijke mogu stvarati tople i brižne obitelji.
Isključivanje istospolnih parova iz institucije braka stoga je proturječno osnovnoj premisi prava na brak. Bez priznanja, stabilnosti i predvidivosti koje pruža brak, njihova djeca pate zbog stigmatizacije, znajući da su njihove obitelji na neki način manje vrijedne.
Jednako tako trpe značajne materijalne gubitke jer im roditelji nisu vjenčani, protjerana, bez vlastite krivnje, u teži i nesigurniji obiteljski život. Zakoni o braku o kojima ovdje raspravljamo stoga takvoj djeci nanose nepravdu i ponižavaju ih.

O ARGUMENTUMA U KORIST "TRADICIONALNOG BRAKA"

Povijest braka povijest je kontinuiteta i promjene.
Ta institucija, čak i tako ograničena samo na raznospolne parove, tijekom vremena se mijenjala i razvijala. Primjerice, brak je nekoć bio dogovor između roditelja supružnika, a o njemu se odlučivalo u skladu s političkim, religijskim i financijskim interesima. No, do vremena kad je utemeljena naša Nacija, brak je već bio dobrovoljno sklopljen ugovor između muškarca i žene.
Kako su se mijenjali uloga i status žena, institucija braka se ponovno mijenjala. Stoljećima je Država brak, kroz zakone koji su udanim ženama dokidali većinu prava, promatrala kao dominantno muški pravni entitet, a s razvojem ženskih zakonskih, političkih te vlasničkih prava i društvo je počelo shvaćati da žene imaju vlastito dostojanstvo i takvi su zakoni odbačeni kao zastarjeli.
Ti su novi uvidi samo učvrstili, a ne oslabjeli, instituciju braka. Doista, drugačija poimanja braka karakteristična su za Naciju u kojoj nove generacije prepoznaju nove dimenzije slobode, često kroz perspektive koje počinju zahtjevima ili protestima, a potom se razmatraju u političkoj sferi i kroz sudske procese.

O TOME ZAŠTO BI USTAV TREBAO ŠTITITI LGBT OSOBE

Priroda nepravde takva je da je ne vidimo uvijek za naših života.
Generacije koje su napisale i potpisale Povelju o pravima i 14. amandman nisu smatrale da znaju dokle seže sloboda u svim njezinim dimenzijama, pa su budućim generacijama povjerile povelju koja štiti pravo svake osobe na slobodu, dok učimo njezino značenje.

KONAČNA ODLUKA

Nijedna zajednica nije duboka poput braka jer on utjelovljuje najviše ideale ljubavi, vjernosti, odanosti, žrtvovanja i obitelji.
Ulazeći u bračnu zajednicu, dvije osobe postaju nešto veće no što su bile dotad. Kao što pokazuju primjeri nekih tužitelja u ovom predmetu, brak je oličenje ljubavi koja može trajati i poslije smrti.
Reći tim ženama i muškarcima da ne poštuju ideju braka značilo bi da ih ne razumijemo. U njihovim zahtjevima prema ovom sudu razvidno je da ga poštuju, i to toliko duboko da takvo ispunjenje traže i za sebe.
Oni se nadaju da neće biti osuđeni na život u samoći, isključeni iz jedne od najstarijih institucija ove civilizacije. Oni traže jednako dostojanstvo u očima zakona, a Ustav im sad to pravo i daje