Povodom 15 godina Zagreb Pridea u ponedjeljak, 6. lipnja, u Zagrebu će biti predstavljeno istraživanje o njegovom društvenom i političkom značaju i borbi za slobodnije društvo koje donosi konkretan uvid u postignuća do kojih su doveli Povorka ponosa i Zagreb Pride i rezultatima koji su značajno poboljšali svakodnevicu LGBTIQ osoba. Sanja Đurin s Instituta za etnologiju i folkloristiku i Pavao Parunov iz Centra za društveno-humanistička istraživanja otkrivaju za crol.hr neke detalje svojih istraživanja.

Borba za slobodu i prava LGBTIQ osoba u vidu organiziranja Povorke ponosa prisutna je u Hrvatskoj već 15 godina. Od 2002. godine do danas, veliki su aktivistički napori brojnih osoba urodili rezultatima koji su značajno poboljšali svakodnevicu LGBTIQ osoba. Stoga je Zagreb Pride krajem 2015. pokrenuo projekt istraživanja društvenog značaja Zagreb Pridea koji će javnosti biti predstavljen u ponedjeljak, 6. lipnja, u prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika (Džamiji), u 17 sati, dok će cjelovita istraživanja nastala u sklopu ovog projekta biti u cijelosti objavljena na jesen ove godine.

Zagreb Pride više od desetljeća u borbi za humanije društvo

Sanja Đurin, kulturna antropologinja, viša asistentica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u svom je istraživanju (koje je rađeno i za potrebe projekta Stvaranje grada: prostor, kultura, identitet) fokusirala na razvoj Zagreb Pridea i kao povorke, i kasnije kao udruge i pokušala naći odgovor na pitanje kakav je utjecaj Zagreb Pride imao na javne politike i institucionalne prakse u Hrvatskoj u svojih petnaest godina postojanja.

"Zagreb Pride već desetljeće i pol mijenja hrvatsko društvo i bori se protiv prakse kojom većina uzima u svoje ruke pravo osuđivanja i moraliziranja neke manjine i daje sebi veća prava i veće slobode u situacijama u kojima bi zapravo veća prava i veće slobode trebale imati manjine koje su ranjive i nezaštićene. Naime, tek takvo društvo, društvo koje svoje manjine štiti umjesto da ih proziva, osuđuje te verbalno i fizički napada, je humano društvo", ističe Đurin.

Napominje kako je rezultat petnaestak godina direktnog i zastupničkog djelovanja Zagreb Pridea taj da su se prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj transformirala "od prvobitnih zahtjeva do konkretnih aktivnih zakona koji danas LGBTIQ osobama u Hrvatskoj omogućuju dosta kvalitetniji život. Rezultat je i veća osviještenost i pojačana podrška građanstva LGBTIQ osobama".

Kao inicijativa koja je "nastala od dolje", Zagreb Pride je kroz petnaest godina svoga postojanja "na razne načine utjecao na društvo unutar kojeg postoji i na njegove javne politike", kaže Đurin.

Osnivanje udruge kao ključni trenutak prema utjecaju na stvarne promjene

Ta je inicijativa skupine građana i građanki koji su revoltirani diskriminacijom koju su svakodnevno doživljavali u Hrvatskoj zbog svoje seksualne orijentacije željeli promijeniti situaciju na bolje po pitanju prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, prvih godina uglavnom djelovala kroz organiziranje Povorke ponosa na kojima su postavljali prve zahtjeve za ravnopravnošću LGBTIQ osoba.

Kako bi dobili veću političku snagu, 2008. se osniva i udruga Zagreb Pride, a naša sugovornica to smatra ključnim trenutkom za ostvarenje značajnijeg utjecaja na javne politike:

"S obzirom da je Hrvatska bila u pregovorima za ulazak u Europsku Uniju, to je vrijeme bio odličan tajming za organiziranu i sustavnu promjenu nepovoljnog položaja seksualnih manjina", kaže za crol.hr.

Tada je Zagreb Pride kao pravni subjekt mogao postavljati zahtjeve pred državne institucije, udruživati se u međunarodne mreže sa sličnim udrugama i organizacijama na globalnoj razini, mogli su apelirati na europska pravna tijela i "sve su to vrlo aktivno i činili", ističe.

"Ali ono što je dodatna vrijednost Zagreb Pridea u odnosu na druge udruge je masovni javni nastup u obliku Povorke ponosa. Od 2006. godine organizatori Povorke odlučili su da će Povorke biti provokativne, odvažne, bez zadrške, što je bilo hrabro ali i nužno potrebno da bi se društvena struktura dovoljno protresla da može doći do veće vidljivosti LGBTIQ osoba i do značajnije promjene njihova statusa u društvu".

Zakon o životnom partnerstvu jedan od najboljih u regiji

Kao ključne projekte vezane uz javne politike u kojima je sudjelovao Zagreb Pride, Đurin u istraživanju navodi izradu nove Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2010., te izmjene Kaznenog zakona iz 2011. u kojem se nasilje nad LGBTIQ osobama deklarira kao kazneno djelo počinjeno iz mržnje i projektnu suradnju s Policijskom akademijom čime se promijenila sama institucionalna prakse nabolje za LGBTIQ populaciju.

Tu je i #RoziMegafon, koji kao sustav prijave diskriminacije i zločina protiv LGBTIQ osoba kojim se potiče žrtve da prijave nasilje, Zagreb Pride uvodi 2011. i već iste godine, upravo zahvaljujući asistenciji #RozogMegafona donesena je i prva pravomoćna presuda vezana uz kazneni postupak u svezi zločina iz mržnje.

Veliki utjecaj Zagreb Pride je imao i na donošenje Zakona o životnom partnerstvu, kada su članovi udruge izradili Prijedlog zakona o životnom partnerstvu i predstavili ga nadležnom Ministarstvu uprave.

"Unatoč raspirivanju mržnje nekih klerikalnih i nacionalističkih organizacija i pojedinaca prema LGBTIQ osobama, u srpnju 2014. godine izglasan je, uz aplauz u Saboru, Zakon o životnom partnerstvu kojeg kulturni antropolog Kevin Moss smatra jednim od najboljih zakona tog tipa u regiji", kaže nam Đuran.

Jedna od misija udruge Zagreb Pride je i zastupanje i borba za jednaka prava trans osoba, kojima je bila posvećena Povorka ponosa još 2004., a s udrugama poput TransAida sustavno prati izradu javnih politika vezanih uz trans osobe.

Vizionarske poruke Povorke ponosa 

U zaključku istraživačke teme, ova kulturna antropologinja navodi kako u prvim godinama Zagreb Pride nije imao jasno artikuliranu strategiju svoga djelovanja, no s godinama je utjecaj Povorke na društvo u cjelini postajao sve jači.

"Povorka je do sada predviđala i ukazivala na goruće teme i najveće probleme društva u Hrvatskoj. Ako pogledamo samo zadnjih par godina, kada su teme Povorke bile sloboda, budućnost, obitelj, jednakopravnost, i to baš u trenucima kada su ta sloboda, budućnost, obitelj, jednakopravnost za LGBTIQ zajednicu, ali time i za sve građanke i građane bili na testu demokratičnosti u Hrvatskoj, onda nas treba ozbiljno zabrinuti tema Povorke održane 2015. kada su njeni organizatori ukazali na rastući fašizam i radikalizaciju hrvatskog društva i politike.

Je li radikalizam, svejedno u kojem svom obliku, ono što nas čeka u društvu na početku novog milenija?", pita se za kraj Sanja Đurin.

Pavao Parunov, iz Centra za društveno-humanistička istraživanja svoje je istraživanje proveo kao kritičku etnografiju svakodnevnice LGBTQ zajednice što je u ovom slučaju uključivalo i osobe koje djeluju ili su djelovale unutar samog Zagreb Pridea.

"Istraživanje je nastojalo odgovoriti na sljedeća pitanja: Na koje načine se u domeni iskustvenog ostvaruje dihotomija 'privatnog/javnog' Zagreb Pridea kao aktivističkog subjekta? Što čini domenu 'privatnog' u vidu aktivističkih i svakodnevnih queer trauma? Na koje se afektivne načine povezuju osobna i svakodnevna queer iskustva s političkim djelovanjem Zagreb Pridea?", pojašnjava Parunov.

Povoka ponosa je čvorište LGBTIQ zajednice i mjesto otpora svim opresivnim politikama seksualnosti

Dodaje kako su iskustva raznolika jer obuhvaćaju dulji vremenski period ali su se tri teme odnosno događaja pokazala iznimno važnima za sugovornice/sugovornike: Pride odnosno Povorka ponosa, tzv. referendum o braku, odnosno referendumska inicijativa U ime obitelji, i različitosti u samoj zajednici.

"Pride je u queer iskustvu umješten kao čvorište LGBTIQ zajednice i kao mjesto otpora svim opresivnim politikama seksualnosti. Odnosno, kako većina sugovornica/sugovornika naglašava, kao 'prekretnica' u razumijevanju političnosti vlastite seksualnosti i roda. To ponajbolje dolazi do izražaja kod sugovornica/sugovornika koji redovno sudjeluju u Povorci ili njenoj organizaciji, ali i kod onih koji se ne slažu s načelima i organizacijom Povorke pri čemu su upravo u takvom neslaganju vidljiva jasno profilirana aktivisitička i politička načela Povorke i Zagreb Pridea", otkriva Parunov.

Navodi kako su posebno zanimljive medijske reprezentacije Povorke u posljednjih 15 godina koje u queer iskustvu predstavljaju prve susrete s idejom LGBTIQ aktivizma.

"Zbog negativnih i senzacionalističkih prikaza, posebno prvih godina održavanja Povorke, neki su sugovornici/e i dalje kontinuirano razočarani takvim vidom predstavljanja zajednice smatrajući je i dalje paradom koje pretjerano naglašava prevladavajuće stereotipe o LGBTIQ zajednici".

Pojedinačna i kolektivna trauma referendumske inicijative o braku

Navodi kako je razdoblje oko tzv. referenduma o braku za osobe u zajednici značio period iznimno negativne vidljivosti i nemoći jer je prosudba o "prihvatljivosti" njihove seksualnosti i seksualnog/rodnog identiteta pregovarana isključivo u kodovima heteronormativnosti nacionalne konzervativne politike koja je utjecala i na sfere svakodnevnog života poput prijateljstava, veza u obitelji i sl.

"Trauma je bila i kolektivna za sam Zagreb Pride jer je tražila i određene aktivističke kompromise odnosno balansiranje između potreba zajednice i političkih načela same udruge. Zagreb Pride je na neki način bio prisiljen 'pristati' na diskurs bračne odnosno zakonske jednakosti koja je u srži ljudskopravaškog zagovaranja seksualnih i rodnih prava.

Takav vid liberalne politike seksualnosti ponajviše radi na ostvarivanju vidljivosti zajednice u različitim oblicima, pa tako i u onom zakonskom. Međutim, referendumska inicijativa je u ovom slučaju ostvarila nacionalnu vidljivost pa time i podsjetila na opasnost u tome da postizanje vidljivosti LGBTIQ zajednice samo po sebi nije tek aktivistički alat ljudskih prava već i predmet ideološkog pregovaranja. Proizvedenu traumu inicijative i referenduma su u svakodnevnom životu najviše osjetile osobe koje dolaze i žive u manjim gradovima, izvan krugova organiziranog zagovaranja LGBTIQ prava i mogućnosti političke afirmacije", kaže Parunov.

Identitetski sukobi unutar zajednice nisu "privatni problem"

Kako je istraživanje nastojalo na neki način narušiti "privatnu" domenu Zagreb Pridea pa i same zajednice, na površinu su izašla i negativna iskustva s nepoštivanjem različitosti unutar zajednice.

"Različitosti su usidrene u raznolikim varijacijama identiteta pa tako do izražaja dolaze nepoštivanje i marginalizacija ženskog rada i mišljenja kao i iskustva transfobije. Ovo je možda i najteži dio istraživačke refleksije nad 15-godišnjim održavanjem Povorke i radom udruge jer se negativni fokus okreće na samu zajednicu ali je iznimno važan za trenutne i buduće borbe.

Iako se može protumačiti kao rezultat profesionalizacije aktivističkog djelovanja i stvaranja hijerarhija koje pogoduju politici identiteta, identitetski sukobi u samoj zajednici, a pogotovo u Zagreb Prideu nikako nisu 'privatni problem'. I dalje se prije svega radi o prekarnom radu koji nosi cijeli set svakodnevnih poteškoća ali i o posljedici aktivnih politika seksualnosti i roda koje ne mogu biti 'privatni problem' ni same zajednice ni Zagreb Pridea već su javno i društveno pitanje", zaključuje Pavao Parunov.