Udruga B.a.B.e. reagirala je na tekst Milane Vuković Runjić iz Jutarnjeg lista kojim autorica, smatraju, žrtvama seksualnog nasilja poručuje da nisu vjerodostojne, kao i da "potiče zastarjele i opasne stavove prema žrtvama seksualnog nasilja i opravdava njihovu retraumatizaciju neprimjerenim reakcijama okoline".

U priopćenju za javnost udruga B.a.B.e. navodi da kao organizacija za zaštitu ljudskih prava smatra svojom moralnom i društvenom obvezom reagirati na članak pod naslovom "Prije 30 godina napao me razuzdani manijak, inače producent. Bilo je grozno, ali ne znam što bi me nagnalo da nakon toliko godina u njega uprem prstom" autorice Milane Vuković Runjić objavljen 9. studenog 2017. godine u elektroničkom izdanju Jutarnjeg lista, u rubrici Seksopolis.

"Ovo osobito iz razloga što smo zaprimile reakcije građanki i korisnica koje su se osjetile izravno ili neizravno povrijeđene iznesenim riječima", kažu i citiraju dio teksta u kojem se autorica pita "zašto čekati sve te silne godine i desetljeća da bi prijavio manijaka? Kao treće, zašto tu kobnu večer žrtva ne provodi u crkvi svetog Patrika na Petoj aveniji, nego uživa u uzimanju raznih supstanci kod dokazano raspojasane zvijezde? Na kraju, zašto žrtvin partner predloži da se eksces prešuti ili žrtva to sama odluči?" te pored ostalog navodi, "prije gotovo trideset godina, premda nisam bila glumica u usponu, doživjela sam napad razuzdanog manijaka. Zanimljivo, on je bio producent. Bilo je grozno, ali ne znam što bi me natjeralo da nakon svih ovih godina u njega uprem prstom. Da sam htjela i da mi se činilo da bih time istjerala neku pravdu, učinila bih to mnogo ranije".

Članak potiče zastarjele i opasne stavove

S tim u vezi, prije svega ističu da podržavaju slobodu izražavanja i javnu debatu te su svjesne da se o određenim situacijama mogu imati različita i suprotstavljena mišljenja, međutim s druge strane smatraju da citirani tekst autorice Vuković Runjić može biti ponižavajući za žene koje su pretrpjele seksualno nasilje.

"Naime, autorica rukovodeći se isključivo svojim osobnim stavom i osobnim ljudskim kapacitetima, za koje vjerujemo da su iznimni, navodi 'ne znam što bi me natjeralo da nakon svih ovih godina u njega uprem prstom. Da sam htjela i da mi se činilo da bih time istjerala neku pravdu, učinila bih to mnogo ranije', pri čemu, možda i nesvjesno vlastitom perspektivom ocjenjuje postupanje žrtava nasilja, što smatramo neprihvatljivim u društvu koje e jednom od osnovnih vrednota, pored ostalih proglasilo i ravnopravnost spolova", smatraju B.a.B.e.

U situaciji seksualnog nasilja, žrtva od okoline često dobiva poruku da je nekim svojim ponašanjem doprinijela napadu, "to tražila" time kako se odjenula, što je konzumirala, s kim se našla u društvu. Ova reakcija rezultat je različitih faktora, kao što su društveni mitovi o seksualnom nasilju

Ističu da je stvar je osobne snage pojedine osobe kad će se oglasiti zbog počinjenog nasilja, a isto tako i osobnog odabira u koji smatraju, nemamo pravo ulaziti jer je svaka osoba jedinstvena:

"Polemiziranjem o unutarnjim motivima žrtve samo zato što nasilje nije prijavila onda kad se dogodilo, šaljemo pogrešnu poruku žrtvama, i premda autorica navodi da ne potiče šutnju, smatramo da iznesenim mišljenjem o tome kad bi nasilja trebalo prijaviti, šalje poruku da su žrtve koje su godinama šutjele zapravo nevjerodostojne".

Seksualno nasilje predstavlja napad na tjelesni i psihološki integritet i autonomiju osobe, nastavljaju i podsjećaju kako je ono osobito psihološki razarajuće za žrtvu te dovodi do brojnih teških posljedica kao što je dugogodišnji osjećaj srama, gubitak samopouzdanja, depresija, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj, suicidalnost, socijalna izolacija itd.

"Seksualno nasilje je specifično u odnosu na ostale prijestupe i zločine po tome što žrtva često nailazi na negativne reakcije okoline, kao što je okrivljavanje za seksualni napad, nepovjerenje prema žrtvinom iskazu i uskraćivanje socijalne podrške. Istraživanja pokazuju da upravo te reakcije imaju devastirajući efekt na prilagodbu i psihološku dobrobit žrtve. U kontekstu toga, smatramo da je članak gđe Vuković Runjić osobito problematičan jer potiče zastarjele i opasne stavove prema žrtvama seksualnog nasilja i opravdava njihovu retraumatizaciju neprimjerenim reakcijama okoline", kažu.

Odgovornost za seksualno nasilje isključivo je na počinitelju

U situaciji seksualnog nasilja, žrtva od okoline često dobiva poruku da je nekim svojim ponašanjem doprinijela napadu, "to tražila" time kako se odjenula, što je konzumirala, s kim se našla u društvu. Ova reakcija rezultat je različitih faktora, kao što su društveni mitovi o seksualnom nasilju, tradicionalni stavovi o seksualnosti i rodnim ulogama, potreba okoline da zadrži percepciju "pravednog svijeta" (uvjerenje da se možemo zaštititi od loših stvari ako slijedimo određena pravila, koje nema potporu u stvarnosti) itd, pojašnjavaju B.a.B.e.

Dodaju kako okrivljavanje žrtve za napad dodatno stigmatizira žrtvu i produbljuje emocionalnu traumu iskustva seksualnog napada. Na žrtve se radi pritisak da zaborave iskustvo, zadrže ga za sebe i preuzmu odgovornost koju ne bi trebale. Ne smijemo zaboraviti da je odgovornost za seksualno nasilje isključivo na počinitelju! Ako osoba nije dala pristanak za seksualni kontakt (ili nije bila sposobna dati pristanak), to je seksualno nasilje!

Seksualno nasilje je specifično u odnosu na ostale prijestupe i zločine po tome što žrtva često nailazi na negativne reakcije okoline, kao što je okrivljavanje za seksualni napad, nepovjerenje prema žrtvinom iskazu i uskraćivanje socijalne podrške. Istraživanja pokazuju da upravo te reakcije imaju devastirajući efekt

Bez obzira na kontekst u kojem se događa (ono što autorica naziva "tulumima na kojima se šmrče i loče" i Hollywood gdje "građanski moral nikad nije funkcionirao"), seksualno nasilje je nešto što univerzalno trebamo osuđivati. Samo zato što osoba strogo ne slijedi pravila utvrđena "građanskim moralom" (što god to značilo), nipošto nije zaslužila da joj se oduzme pravo odlučivanja o svom tijelu.

Osobito je problematična izjava autorice "Ako ti je pritom četrnaest godina, onda tim više ne odeš (na takav tulum)". Ona time implicira da je čak i maloljetna osoba odgovorna za seksualno nasilje koje je preživjela, iako nam zakon i spoznaje o dječjem razvoju jasno govore da ta osoba ni u kojem slučaju nije sposobna pristati na seksualni odnos s odraslom osobom.

"Zaključno, molimo one (pri čemu ne mislimo samo na autoricu) koji smatraju da su kompetentni komentirati postupke i odluke žrtava seksualnog nasilja, prije nego što iznesu svoje sudove, pomno razmisle o potencijalnoj šteti koju bi mogle nanijeti drugima", završno poručuju iz udruge B.a.B.e.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.