Ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo za žene održano u Francuskoj izazvalo je više medijske pozornosti nego ikad dosad. Osim po, što god muški stručnjaci govorili, izvrsnoj igri i potvrdi nadmoći američke reprezentacije, ovogodišnje prvenstvo ostat će zapamćeno po nikad većoj queer vidljivosti i istupu kapetanice američke ekipe Megan Rapinoe protiv Donalda Trumpa.

Iako je njezin prosvjed protiv Trumpa, a za jednakost plaća pohvalan, uzimajući u obzir širi kontekst, ne može se reći da je riječ o uistinu revolucionarnom činu.

Na status ženskog sporta izlišno je trošiti riječi – svaka, čak i prijateljska, utakmica slučajnih viceprvaka hrvatske nogometne reprezentacije popraćena je uvodnom emisijom i stručnom analizom, dok je Svjetsko nogometno prvenstvo za žene zavrijedilo samo tri televizijska prijenosa – dva polufinalna i finale.

Pobjeda koju je Amerika trebala

Izvrsna igra najboljih reprezentacija svijeta poput engleske i švedske, europskih prvakinja Nizozemki i svjetskih prvakinja Amerikanki malo je koga zainteresirala – uistinu; interes za prvenstvo zapalio se tek kad su društvenim mrežama počeli kružiti memeovi s lezbijskim sadržajem i kad je ponovno otkriven video u kojem kapetanica američke ekipe Megan Rapinoe izjavljuje da ako Amerikanke pobijede, odbija ići u "jebenu" Bijelu kuću.

Svi novopronađeni fanovi ženskog nogometa gromoglasno su pljeskali Rapinoe kad je na dočeku u New Yorku održala govor u kojem je američku ekipu nazvala najbadass ekipom i tražila jednake plaće. Američka ekipa, prema Rapinoe, najbolja je na svijetu jer je skoro pa utopijska zajednica u kojoj nalazimo i žene s ružičastom kosom i one s ljubičastom kosom, s tetovažama i dredloksima, bjelkinje, crnkinje, i one između, strejt žene i gej žene (nije spomenula ništa o onima između).

Novopečena američka zvijezda gostuje u talk showovima, gdje joj domaćini pjevaju hvalospjeve zbog pobjede koja je "bila potrebna Americi" i koja će ujediniti razjedinjenu zemlju, vjerojatno kao što je i lanjsko drugo mjesto učinilo Hrvatsku gospodarskim tigrom Europe. Sve zato što je, preventivno, odbila još neupućeni poziv Donalda Trumpa u Bijelu kuću.

Liberalno-republikanska fuzija

No, Rapinoe je zato objeručke prihvatila poziv u američki Kongres, gdje većinu od lani drže demokrati, ali u kojem se nalazi i mnoštvo republikanaca koji kritiziraju politiku američkog predsjednika.

Uistinu, svojim ispraznim diskursom o raznolikosti i vjeri u moć jedinke i jest daleko bliža Kongresu, mjestu gdje je jedina reakcija demokratske predsjednice Nancy Pelosi na ksenofobne Trumpove optužbe za povezanost s Al Quaidom i nedomoljublje četiriju članica podrijetlom iz onog što Trump smatra rupama od zemalja, te, zanimljivo, snažne lijeve orijentacije, bila jednako blijeda poruka protiv podjela, a za potragu za humanom imigracijskom politikom.

Slično tome, obrambena igračica Ali Krieger poručila je da ne prati Trumpove tvitove o reprezentaciji, ali je zato s oduševljenjem pričala o tvitu Baracka Obame. Iako je Rapinoe istaknula kako ne želi ići u Bijelu kuću da ne bude kooptirana od radikalnog desničara, na jednak je način kooptirana i od liberalno-republikanske fuzije koja želi Trumpa prikazati kao jedini izvor problema kako bi i dalje uživala svoje beneficije.

Anemične poruke

I kongresnici i Rapinoe kao jedini relikt svojih napuštenih lijevih pozicija još imaju argument "najugroženijih" koji su, u kapitalističkoj optici, pripadnici manjinskih identiteta. Pritom se njihova marginaliziranost nikad ne dovodi u vezu s ekstremnim siromaštvom i nejednakim šansama, već se samo šalju anemične poruke o pojedinačnoj odgovornosti i činjenju svijeta boljim mjestom.

“I’m not going to the fucking White House.” - @mPinoe pic.twitter.com/sz1ADG2WdT

— Eight by Eight (@8by8mag) June 25, 2019

Stoga koliko god dobro bilo što su Amerikanke skrenule pozornost na sebe i problem sistemske mizoginije u sportu, porazno je što se protiv tog problema također ne bori sistemski. Rapinoe i njezine kolegice ne pozivaju na klasnu svijest i otpor nesigurnoj egzistenciji koju olakšava upravo Kongres koji ocjenjuju mnogo boljim od Bijele kuće, već igraju na, realno, zdravorazumsku netrpeljivost prema Trumpu po kojoj se ionako u sportskom svijetu najviše proslavio pokret "take-a-kneel".

Čitavo igranje uloge superzvijezda i poziranje pred kamerama uz taktove jednako mizoginog DJ Khaleda, notornog po izjavi da mu je pružanje oralnog seksa ženama odbojno, potpuno je smiješno pristajanje na narative o snažnim ženama i uzorima koji trebaju nadahnuti mlade osobe da budu što žele, a svoj potencijal za pobuđivanje političkih akcija za dobrobit svih troše na kapitalizmu omiljene filantropske aktivnosti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.