"To su sve naši članovi obitelji, rođaci, prijatelji... Upisujem ih jer oni nisu zaboravljeni, a tako ni uhljebima i vlastodršcima ne dam da ih zaborave", riječi su Imoćanina Tonija Rebića koji je prije nekoliko godina na imotskom autobusnom kolodvoru počeo ispisivati imena ljudi što su zbog neimaštine masovno odlazili, i još uvijek odlaze, u inozemstvo, jer drugog izbora nemaju. Taj se zid zove Zid plača.

No, uhljebi i vlastodršci gluhi su i slijepi na propadanje pitoresknoga grada u Dalmatinskom zaleđu, grada koji nam je dao istinske velikane, intelektualce, umjetnike i sportaše. Grada koji bi, da se kojim slučajem nalazi u kakvoj civiliziranoj zemlji koja njeguje i čuva svoja blaga, cvao, rastao i napredovao, i grada koji bi bio prepun ljudi, zadovoljnih i sretnih što mogu živjeti od vlastita rada.

Ali netko ili nešto Imotskome je namijenio drukčiju sudbinu. Posljedice sustavnog zanemarivanja grada koji desetljećima propada pod HDZ-ovom čizmom zatekle su nas i pokazale svoje nakazno lice u obliku divljaštva maskiranog u "tradiciju".

Nekoć ugledna manifestacija Bakove svečanosti u međuvremenu je očito pala u ruke ljudi koji ne samo da joj nisu dorasli, već su se njome poslužili kao poligonom za iživljavanje najnižih strasti i platformom putem koje su demonstrirali krajnje degutantan smisao za "humor".

Moglo bi se pomisliti da organizatori mrze vlastiti grad

Običaj paljenja fašnika, ili krnje, ovisno o podneblju, sâm je po sebi morbidan, bez obzira na to koga simbolizira, a postaje još morbidniji kad se spaljuje u formi pripadnika manjinske i ranjive populacije. U imotskom je slučaju u nedjelju to bio gej par s djetetom koje je predstavljao lik saborskog zastupnika Nenada Stazića (?) s crvenom petokrakom na čelu.

Podsjetimo, "krnjo" je simbol nečega što je u protekloj godini nanijelo najviše nepravde i zla, najvećeg krivca za ljudsku nesreću, najvećeg neprijatelja. Veleumovima koji su ga birali za ovogodišnje mačkare, kako ih u Imotskome nazivaju, ti su krivci – istospolne obitelji. Točnije "nakaradne", kako su ih na trgu prepunom ljudi opisali prije spaljivanja,

Šteta počinjena glupavim nedjeljnim performansom je mnogostruka, samo to mora osvijestiti upravo tamošnje stanovništvo. Da aktualna gradska vlast ima makar zrno mudrosti i vizije, istog bi dana poslali službeno priopćenje s isprikom i pobrinula se da se odgovorni smijene. A prvi bi na toj listi trebao biti Milivoj Đuka

Dakle, imotske nedaće skrivio je netko drugi, izvan Imotskog, netko tko toj konzervativnoj i bogobojaznoj sredini želi zlo. Ako su ti veleumovi i htjeli da se za Imotski čuje, pogotovo uoči nove turističke sezone, vlastitu su gradu napravili, blago rečeno, medvjeđu uslugu, i to iz više razloga. Neupućen netko pomislio bi kako ga zapravo mrze.

Imotsku krajinu posljednjih godina, i to ne bez razloga, nazivaju "hrvatskom Toskanom", a njezini mještani sve se više počinju baviti turizmom, pogotovo otkako su strani turisti u Hrvatskoj počeli zahtijevati nešto više od pukog mora i sunca. Od Imotskog do Makarske danas se može doći za manje od dvadesetak minuta, a brojne turističke agencije tom se prednošću vješto koriste, dovozeći autobuse pune ljudi koji se dive ljepotama tamošnjeg okoliša, napose Modrom i Crvenom jezeru, jedinstvenim prirodnim fenomenima kakvi se ne viđaju baš svugdje.

Dobar glas daleko čuje, a loš još dalje

Imotska krajina je u 2019. zabilježila rast broja noćenja, a sâm grad Imotski čak 30 posto više u odnosu na godinu prije koja se već bila smatrala rekordnom. Najviše su je posjećivali Nijemci, zatim Poljaci, iza kojih slijede Francuzi, Nizozemci i Šveđani – dakle najveća većina stranih turista dolazi iz zemalja u kojima je ozakonjena bračna jednakost i u kojima se homofobija smatra apsurdnom i neprihvatljivom, nečim čega se treba stidjeti. Kako i dolikuje.

Kako se dobar glas daleko čuje, a loš još dalje, jer vijest su masovno prenijeli i strani mediji, nije nerazumno zaključiti kako bi skandalozno spaljivanje gej para (s djetetom!) moglo izgledati u očima posjetitelja među kojima zasigurno ima i podosta predstavnika LGBT populacije. Drugo, autori te pomno razrađene perverzne karnevalske ideje očito nisu mislili niti na dobrobit vlastitih sugrađana koji pokušavaju popuniti kućne budžete baveći se upravo turizmom, ne bi li izbjegli sudbinu onih koji miješaju beton po njemačkim i inim vukojebinama da prehrane vlastitu djecu.

Bijeg od odgovornosti još je očitiji ako se uzme u obzir friška Budalićeva izjava da je "to područje devastirano ratnim stradanjima koja su ugasila poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju, nekadašnjeg pokretača razvoja ovog kraja" – pogotovo nakon više od dvadeset godina nakon rata. Jer nema šanse da je razvoj zaustavila upravo njegova partija

Nisu mislili niti na, ni krive ni dužne, sugrađane koji od nedjelje na društvenim mrežama trpe neviđen govor mržnje i koje nazivaju ustašama, retardima i tko zna kako sve ne. samo zato jer su – iz Imotskog. Sve zbog šačice primitivaca čije je (ne)djelo direktno zaslužno za etiketiranje svih Imoćana i samoga grada.

Te kratkovidne kukavice nisu mislile niti na djecu i adolescente koji su iz karnevalske povorke promatrali njihov bizaran performans. LGBT klincima među njima (a nećemo se zavaravati da ih nema) time su poslali zastrašujuću poruku i jezivu prijetnju. A druge su ohrabrili i poručili im da ih, ako bude potrebe, slobodno mogu maltretirati i mlatiti, a na tu se temu jučer oglasila i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Šerifova ostavština

Neobično, organizatorima nije nakaradna niti ostavština dvanaestogodišnje vladavine šerifa Ante Đuzela (HDZ), bivšega gradonačelnika Imotskog koji zapravo i danas vlada iz sjene, a za kojeg se vežu brojne afere. Na primjer, lažiranje statusa hrvatskog branitelja temeljem kojeg je pravo na osobnu invalidninu i porezne olakšice te oštetio RH za 97 tisuća kuna, za što ga tek čeka suđenje.

U njihovim je očima nevažno i što se Đuzelu, tajniku poglavarstva Ivi Šućuru i vozaču Vladi Petrušiću već deset godina (?) sudi za za lažne račune noćenja u zagrebačkom hotelu Westin i štetu u gradskoj blagajni od 36 tisuća kuna. U tom su mutnom slučaju donesene već četiri nepravomoćne presude koje su ukidane.

Posljednja oslobađajuća presuda donesena je ovog mjeseca, i to s obrazloženjem da "iako iz popisa gostiju proizlazi da okrivljenici nisu kritičnih prigoda bili na službenom putu, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da bi oni zaista bili na službenom putu te noćili u hotelu Westin u Zagrebu".

Autori te pomno razrađene perverzne karnevalske ideje očito nisu mislili niti na dobrobit vlastitih sugrađana koji pokušavaju popuniti kućne budžete baveći se upravo turizmom, ne bi li izbjegli sudbinu onih koji miješaju beton po njemačkim i inim vukojebinama da prehrane vlastitu djecu

Za njihove nedaće i stanje u kakvom je Imotski danas nipošto ne može biti kriv čovjek koji je, barem kako tvrdi oporbeni vijećnik HSP-a Ranko Topić, mijenjao prostorni plan da bi sagradio vilu i da je to plaćeno 120 tisuća proračunskih kuna. Zapravo, riječ je o viletini koja se prostire na gotovo petsto kvadrata i ima sedam spavaćih soba i osam kupaonica, bazen od 90 kvadrata, teniski teren te parking sa šest mjesta, a u ljetnoj špici se iznajmljuje za više od 60.000 kuna tjedno, a djelomično je izgrađena od 50.000 eura državnih poticaja.

Nije im nakaradno niti što se upravo tijekom njegove vladavine iz Imotske krajine, od 2011. do 2016. godine, odselilo gotovo šest tisuća stanovnika, a do 2018. prema neslužbenim podacima još oko dvije tisuće, dok je šerif Đuzel bez propisnog natječaja u Upravnom odjelu za gospodarstvo zaposlio – vlastitu kći. Moglo bi se o Đuzelu naširoko, no nije on tema ovog teksta.

Nasljednikov drski bijeg od odgovornosti

Đuzelov nasljednik, aktualni gradonačelnik i stranački mu kolega Ivan Budalić, u čitavom se cirkusu oko nedjeljnog događaja nije nimalo iskazao. I njemu je, čini se, važnije držati do "tradicije", pa je tako na novinarske upite o tome odgovorio da se "Grad Imotski nikad nije miješao u odluke organizatora karnevala, pa neće ni sad. Znate da se alegorijski spaljuje ono što je točka prijepora, oko čega se u javnosti lome koplja".

Dodao je kako "razumije da su se neki osjetili povrijeđenima, ali to sigurno nije bila namjera organizatora", a na pitanje smatra li da je čin organizatora u redu, izjavio je da bi to "mišljenje zadržao za sebe" i time se doslovno odrekao svake odgovornosti za ono što mu se događa pod nosom.

Imotska krajina je u 2019. zabilježila rast broja noćenja, a sâm grad Imotski čak 30 posto više u odnosu na godinu prije koja se već bila smatrala rekordnom. Najviše su je posjećivali Nijemci, zatim Poljaci, iza kojih slijede Francuzi, Nizozemci i Šveđani – dakle najveća većina stranih turista dolazi iz zemalja u kojima je ozakonjena bračna jednakost i u kojima se homofobija smatra apsurdnom i neprihvatljivom

Sve to skupa ne čudi ako se uzme u obzir da je riječ o čovjeku koji se gordo suprotstavio svom šefu Andreju Plenkoviću odlukom u kojoj stoji da se imotski ogranak HDZ-a protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije jer je "uvođenje rodne ideologije u suprotnosti sa stavom i svjetonazorom njihove stranke i njihovih birača", a isti je taj imotski ogranak ponosno omogućio prikupljanje potpisa za njezino otkazivanje.

Taj bijeg od odgovornosti još je očitiji ako se uzme u obzir friška Budalićeva izjava da je "to područje devastirano ratnim stradanjima koja su ugasila poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju, nekadašnjeg pokretača razvoja ovog kraja" – pogotovo nakon više od dvadeset godina nakon rata. Jer nema šanse da je razvoj zaustavila upravo njegova partija.

Može li se šteta popraviti?

Doduše, nisu ništa bolji niti oni koji, kao začarani, iz izbora u izbore zaokružuju upravo likove koji se na njihovim grbačama bestidno bogate. I koji su pravi razlog što su imena njihove djece danas ispisana na Rebićevu Zidu plača, i koji su pravi razlog zašto se njihova unučad rađa i odrasta u dalekim zemljama.

Onima koji su stali u obranu potpaljivača lutke gej para sve to nije nimalo nakaradno.

Nije im nakaradno niti što se upravo tijekom vladavine Ante Đuzela, iz Imotske krajine, od 2011. do 2016. godine, odselilo gotovo šest tisuća stanovnika, a do 2018. prema neslužbenim podacima još oko dvije tisuće, dok je šerif Đuzel bez propisnog natječaja u Upravnom odjelu za gospodarstvo zaposlio – vlastitu kći

Šteta počinjena glupavim nedjeljnim performansom je mnogostruka, samo to mora osvijestiti upravo tamošnje stanovništvo. Da aktualna gradska vlast ima makar zrno mudrosti i vizije, istog bi dana poslali službeno priopćenje s isprikom i pobrinula se da se odgovorni smijene. A prvi bi na toj listi trebao biti Milivoj Đuka, predsjednik kulturnog društva Bakove svečanosti koji se fotografirao s kukastim križem.

Poznati Imoćani – oni koji (još) žive u tom gradu, zajedno s onima čija je adresa negdje drugdje – trebali bi se javno ograditi od te sramote.

Teško li je danas voljeti moj grad. U mom gradu nekad su glasni bili hrabri, radoznali, duhoviti i svijetu otvoreni...

Posted by Helena Puljiz on Monday, 24 February 2020

Neki su to, barem na društvenim mrežama, već napravili, no potrebna je sustavna akcija i pritisak na gradske vlasti. Tamošnje im pak stanovništvo treba poručiti da se od takve "tradicije" neće najesti, niti platiti račune.

Mnogi će frknuti nosom jer im "popuju" ljudi iz Zagreba koji već godinama bira Milana Bandića, i reći da se mogu pokriti ušima – i u pravu su. No Zagreb je ipak - nadajmo se ne prekasno - shvatio da se Bandića mora riješiti, građani ustaju i organiziraju se, više ne šute kao prije. Ni Imoćani nemaju više što čekati i zato bi ovaj događaj trebali i mogli shvatiti kao prijeloman trenutak da kažu "dosta" i riješe se štetočina iz vlastitih redova.

Osim, dakako, ako im "tradicija" nije važnija.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.