Neki povjesničari napali su planove prema kojima bi film s lezbijkama koje se ljube bio uvršten na spomenik posvećen tisućama homoseksualaca progonjenih od strane nacista, a kažu da to izvrće povijesne činjenice.  Berlinski spomenik, postavljen u svibnju 2008., trenutno se sastoji od betonske ploče i prozora kroz koji svaki posjetitelj može pogledati kratki film s dva muškarca koji se ljube. Smješten je nasuprot gradskom spomeniku posvećenom 6 milijuna Židova koji su bili žrtve holokausta. Film će se u svibnju prebaciti na prikaz dvije žene u zagrljaju - potez koji je razljutio povjesničare, koji tvrde kako među žrtvama holokausta nije bilo žena progonjenih zato što su lezbijke.

"Fokus mora ostati na povijesnoj istini", rekao je Alexander Zinn, član zaklade koja održava nekadašnje nacističke koncentracijske logore blizu Berlina.

On je jedan iz grupe povjesničara koji su napisali prosvjedno pismo Ministru kulture Michaelu Neumannu i gradonačelniku Berlina Klausu Wowereitu koji je i sâm deklarirani homoseksualac.

Neumann je stao u obranu planova, rekavši da je originalni koncept spomenika ukazati na i danas vrlo rasprostranjenu diskriminaciju lezbijki i gejeva - isto kao i na položaj homoseksualaca u nacističkom režimu.

"Mogućnost korištenja lezbijskog motiva u filmu unutar spomenika niti na koji način nema za namjeru na istu razinu postaviti progon gejeva i lezbijki pod nacističkim režimom", rekao je.
"Istraživanje pokazuje da progon lezbijki pod nacističkim režimom nije bio usporediv s progonom gej muškaraca. To je, također, objašnjeno na ploči na spomenuku."

Vjeruje se da je u koncentracijskim logorima umrlo između 5000 i 15.000 homoseksualaca.

Vijeće će uskoro donijeti odluku o sljedećem filmu koji će biti korišten u spomeniku.