Umro je dragi vođa. Kažu, od psihičkog i fizičkog umora. A onda ispravak vijesti – imao je srčani udar. U vlaku, dok je obilazio zemlju. Objavila je to državna televizija, ona ista koja je brižno gradila kult ličnosti.

Tako svaki pravi komunist zna da je rođenje voljenog vođe navijestila jedna lastavica, da je kiša padala jer je on to želio, da je skladao opere, bio polubog. S njime na ekranu uvijek sretna lica tužnoga naroda, sit pogled gladne djece. Slika savršene zemlje.

U takvoj idili i homoseksualnost je dobila svoje mjesto na televiziji. Jednom. Objavljen je proglas u kojem vlada daje službenu izjavu o tom pitanju: "Kao zemlja koja je prihvatila znanost i racionalnost, Demokratska Narodna Republika Koreja prepoznaje da su mnogi pojedinci rođeni s homoseksualnošću kao genetskom predispozicijom i kao takve ih tretira s dužnim poštovanjem. Homoseksualci u DNRK nikad nisu bili metom progona, kao što je to slučaj u mnogim kapitalističkim režimima diljem svijeta. Ipak, Sjevernokoreanci stavljaju naglasak na društveni sklad i moral. Zato DNRK odbacuje mnoga obilježja zapadnjačke gej kulture za koju se čini da prihvaća konzumerizam, klasne podjele i promiskuitet."

Zemlja o kojoj se gotovo ništa ne zna
Iz ovoga bi se dalo zakjljučiti da i gejevima cvjetaju makovi. Ali istina je posve drukčija. Sjeverna Koreja je najzatvorenija zemlja na svijetu, pa se ne zna  je li homoseksualnost ilegalna, ali zna se da je o njoj zabranjeno govoriti. Svjedoci kažu da društvo vrši snažan pritisak na muškarce i žene da sklope brak s osobom suprotnog spola. Pretpostavlja se da su zabranjeni gej klubovi, kao i bilo kakav aktivizam i borba za ljudska prava. Postoji i zakon prema kojemu može biti kažnjen svatko tko se ne ponaša u skladu sa socijalističkim načinom života. On bi se mogao koristiti kako bi se diskriminirale LGBT osobe.

Srednji sin "dragog vođe" je gej?
Niti jedna od dvije političke stranke nikada se nije izjasnila o pravima homoseksualnih osoba. Ne postoje ni zakoni koji se bave diskriminacijom. Sjeverna Koreja usprotivila se i deklaracijama Ujedinjenih naroda o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, koje su pozvale na dekriminalizaciju homoseksualnosti u cijelome svijetu. Kim Jong-il nikad nije objasnio zašto je odbacio te dokumente.

Propagandna mašinerija velikog vođe znala je homoseksualnost prikazivati kao obilježje moralne izopačenosti Zapada. Ipak, van granica pobjegla joj je glasina da je diktatorov srednji sin, Kim Jong-chul, gej. Pretpostavlja se da on neće naslijediti oca na tronu, nego njegov brat Kim Jong-un, koji se školovao u Švicarskoj.

Zbog homoseksualne orijentacije Sjeverna je Koreja 60-tih godina umalo ostala bez svog vjernog prijatelja. Vlada je u znak solidarnosti poslala radnike na Kubu, a Fidel Castro poslao ih je natrag uz optužbu da su – homoseksualci.