Tiffany 'LIFE' Cocco zadnjih sedam godina živi kao beskućnica spavajući po klupama u parkovima, po autobusnim postajama i u podzemnim vlakovima New Yorka. Roditelji su joj umrli od AIDS-a u devedesetima pa su Cocco odgojili ujak i ujna koji nisu odobravali način na koji se odijeva i vodi svoj život – kao lezbijka.

"Izbacili su me iz kuće kad mi je bilo 15 godina", rekla je Cocco, pjesnikinja čije srednje ime koje je sama odabrala znači "načitana, inteligentna, spremna, vrijedna" (literary, intelligent, forward, engaged).

Ispisala se iz srednje škole nakon što su je školski nasilnici maltretirali, pobunila se i bila je prisiljena zadržati vlastitu seksualnost kao tajnu. Cocco je bila utonula u toliko snažnu depresiju da se jednom zamalo ubila predoziranjem analgeticima. "Ne vjerujem apsolutno nikome", rekla je Cocco koja danas ima 24 godine. "Pokušavala sam samu sebe uvjeravati koliko sam snažna, ali sam se duboko u sebi raspadala."

Na ulici preko milijun djece
Izvještaj koji je izdao Državni obiteljski centar za beskućnike (National Center on Family Homelessness), pod nazivom "Najmlađi otpadnici Amerike" (America's Youngest Outcasts), otkriva kako je prošle godine ukupno 1.6 milijuna, odnosno jedno od 45 djece od 18 godina ili mlađe, živjelo na ulici, po skloništima za beskućnike, motelima ili s drugim obiteljima. Ta se brojka popela na 33% od 2007. godine. Brojevi dolaze iz Ministarstva za obrazovanje i ne uključuju mlade bez skrbi.

"Ali ti su mladi jako važno pitanje", rekao je John Kellogg, potpredsjednik Centra. Prema američkoj neprofitnoj LGBT organizaciji, "National Gay and Lesbian Task Force", oko 20-40% mladih poput Cocco koji su napustili dom kako bi živjeli na ulici, identificiraju se kao lezbijke, gejevi, biseksualne ili transrodne osobe.

U jednom istraživanju, 26% tinejdžera koji su roditeljima otkrili svoju seksualnu orijentaciju, morali su napustiti svoj dom. Drugi su priznali da su doživjeli fizičko, seksualno ili emocionalno zlostavljanje. Organizacija je napomenula kako su ih LGBT mladi izvijestili da im u skloništima prijete, omalovažavaju i zlostavljaju ih, ne samo drugi beskućnici, već i osoblje.

Za LGBT beskućnike nedostaje novca
Utočišta za mlade LGBT beskućnike su rijetka, a skloništa su prepuna, pogotovo u New Yorku gdje Ali Fourney Centar (AFC) koji se njima bavi, procjenjuje kako ima 3800 mladih beskućnika, od kojih je 1600 LGBT. Međutim, oni posjeduju samo 250 kreveta za mlade poput Cocco, a gradski i državni fondovi su presušili.

Ovog je mjeseca AFC počeo objavljivati novu seriju na internetu, "Homeless for the Holidays", koja govori o onima koji vode bitku na ulicama dok se približava zima. Cocco je jedna od mladih u prilogu.

"Najniža točka koju sam dosegnula dok sam se trudila snaći na ulici bila je prije tri tjedna", kaže u svojoj priči. "Moja djevojka i ja morale smo spavati na krovu zgrade u Bronxu. Lijevalo je kao iz kabla. Pustila sam je da zaspe, a ja sam ostala budna pazeći da smo na sigurnom." Ali danas, Cocco je na novoj putanji zbog pomoći koju je dobila od AFC centra i Green Chimneys, drugog manjeg skloništa. Imajući napokon stabilan krov nad glavom i mjesto gdje se može istuširati i držati svoje stvari, uspjela je položiti ispite za završenu srednju školu i trenutno radi u jednom vegetarijanskom dućanu sa svojom partnericom.

Cocco također želi ići na fakultet i učiti o spisateljstvu ili komunikacijama kroz medije. "Dokle god smo po skloništima, moja djevojka i ja štedimo novac za vlastiti stan", rekla je. "Želimo to napraviti same, bez zaštićenih najmova i socijalne skrbi."

AFC je najveća organizacija sa skloništima za LGBT mlade u Americi. Štoviše, samo dva druga velika skloništa, jedno u Los Angelesu, a drugo u Michiganu, služe ovoj populaciji. "LGBT djeca imaju 8 puta veću šansu biti beskućnici, nego strejt mladi", napomenuo je osnivač Carl Siciliano.

Obitelji često odbacuju svoju gej djecu
Najčešći razlog beskućništva je odbijanje od strane obitelji.

"Živimo u jako podijeljenom društvu", kaže Siciliano. "U državi New York, 54% glasača podupire gej brakove, međutim to još uvijek znači da 46% ne podupire."

"Čak i u naprednoj državi postoji nevjerojatan otpor prihvaćanju gej ljudi za članove društva", rekao je. "Pa ako političari i vjerske vođe idu naokolo tvrdeći da je to neprihvatljivo, a ljudi tome vjeruju, kako oni onda prihvaćaju vlastitu gej djecu?"

Osnovan 2002., Centar je dobio ime prema Aliju Forneyu, gej 22-godišnjaku koji je metkom u glavu ubijen 2. prosinca 1997. godine. Bio je beskućnik od 13. godine jer ga je majka izbacila, a kod skrbnika i u domovima redovito su ga tukli zbog feminiziranog ponašanja.

"U to vrijeme nije bilo skloništa i djeca su bila prepuštena ulici", rekao je Siciliano. "Preživljavali su prostitucijom, bili su ovisni o drogama i zaraženi HIV-om. A najpotresnije je bilo to što su ta djeca svako nekoliko mjeseci završavala ubijena na ulici."

U pomoć je pritekla i gej zajednica
"New York je rodni grad borbe za gej prava i ovdje postoji moćna gej zajednica", rekao je Siciliano. "Toliko je pogrešno što ova djeca pate." Centar vodi dva pomoćna centra i kliniku za duševno zdravlje koja također nudi besplatne usluge, kao i dva programa za smještaj, jedan za hitne slučajeve, a drugi za prijelazne.

Ovise o okružnom, državnom i donekle o gradskom financiranju, koja su značajno umanjena u vrijeme recesije, i o privatnim donacijama.
Jedan je dar – 100.000 dolara od gej aktivista, Franka Selvaggija i Billa Sheae – stigao na 14. godišnjicu smrti Alija Forneya. Nadaju se kako će uspjeti prikupiti i veće prihode za više kreveta u skloništima. Par je vidio nedavni prilog u vijestima o mladim beskućnicima.
"Bili smo potpuno zgroženi kada smo vidjeli kako se ova pametna djeca moraju brinuti sama za sebe", rekao je Selvaggi (52). Nakon što su se našli sa Sicilianom, u 15 su minuta donijeli odluku kako će preusmjeriti donaciju prvotno namijenjenu za Selvaggijevu srednju školu, na AFC.

"Prijeko je potrebno pomoći ovoj djeci, posebno u New Yorku gdje spavaju u podzemnoj, na krovovima i prodaju se za seks", kazao je Selvaggi, po zanimanju oglašivač. "Slama mi se srce."

"Nismo znali činjenice niti horror priče", rekao je Shea (52). "Šokirani smo i sad moramo probuditi cijelu zajednicu!"

Par koji se vjenčao prije sedam godina kaže kako teško mogu shvatiti okrutnost roditelja koji odbacuju vlastitu djecu. "Frank i ja smo u svojim životima imali puno sreće kad smo se outali", dodao je Shea koji je kreativni upravitelj u najvećoj svjetskoj organizaciji koja se bavi autizmom, Autism Speaks. "Naši su roditelji bili divni. Dio sam njegove obitelji, a i on moje."

Coco je rekla da se, sad kad vodi stabilniji život, ponovno povezala s vlastitom obitelji. Također, činjenica što je dio projekta "Beskućnici za blagdane", dala joj je novu nadu.

"Svi su me ovi intervjui s mladim beskućnicima inspirirali kako bih napravila nešto u vezi s tim,", rekla je, "kako bih ljudima dala do znanja da je dijete koje pokraj njih sjedi u vlaku vjerojatno beskućnik. Nemojte misliti da nije ako ne smrdi na urin i nosi lijepu odjeću."