Iran uporno ugnjetava LGBT populaciju, koja je izložena strašnim kaznama, maltretiranju i riziku od samoubojstva. Zaključak je to prvog cjelovitog izvješća o iranskoj LGBT zajednici, koja živi pod stalnom represijom društva i države.

Neki od njih su progonjeni, neki su bili prisiljeni napustiti zemlju, a neki su čak osuđeni na smrt.

Studiju je napravila neprofitna britanska organizacija Small Media, nakon što su obavljeni razgovori sa stotinama iranskih lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba. "Vođe Islamske Republike Iran u potpunosti su svjesne da ispod nabora fundamentalizma, iako tajna, ipak postoji LGBT zajednica", navodi se u izvješću. "Ali, figurativno rečeno, iranska vlada čini sve kako bi tu zajednicu pomela pod gusto tkani perzijski tepih".

Još 2007. godine u govoru na njujorškom sveučilištu Columbia, iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad kazao je da u njegovoj zemlji nema gejevakao u Americi: "Mi u Iranu nemamo taj fenomen. Ne znam tko vam je rekao da ga imamo."

Pasivna uloga u seksu kažnjava se smrću, a aktivna – bičevanjem
Homoseksualnost je kažnjiva smrću prema fatvama (izjavama koje u islamu imaju težinu zakona) koje je izdala većina vjerskih vođa u Iranu. Muškarac za kojeg se posumnja da je imao pasivnu ulogu u seksualnom odnosu s drugim muškarcem može biti osuđen na smrtnu kaznu, a onaj za kojeg se utvrdi da mu je uloga bila aktivna dobit će 100 udaraca bičem. Bičevanje je kazna i za žene koje su bile u lezbijskom odnosu (mosahegheh). Međutim, ako žena četiri puta ima spolni odnos s drugom ženom, može biti kažnjena smrću.

Među svjedočanstvima koje je prikupila Small Media jest i ono 27-godišnjeg muškarca sa sjeverozapada Irana: "Veoma je teško živjeti kao gej u ovoj zemlji. Ne znam je li uzrok u meni ili u kulturi, društvu, povijesti ili u svemu tome zajedno." Jedan drugi muškarac kazao je: "Ako kažem da se vidim kao dio ovoga društva, bila bi to najveća laž u mome životu. Uopće se ne vidim kao dio iranskoga društva".

"Bolest" za koju se propisuju lijekovi
Stravična vijest stigla je u rujnu prošle godine iz Ahvaza, glavnoga grada provincije Khuzestan. Trojica muškaraca pogubljeni su nakon što su proglašena krivima za optužbe vezane uz homoseksualnost. Prošloga tjedna u dvije druge provincije, prema nepotvrđenim izvješćima, četvorica muškaraca osuđena su na smrt. Iranski psiholozi i psihijatri homoseksualnost i dalje vide kao mentalnu bolest i za nju propisuju lijekove. Gejevi ne mogu služiti vojsku, jer ih se smatra psihički bolesnima. Nakon te dijagnoze, ne mogu se ni zaposliti.

U studiji se navodi da dekriminalizacija homoseksualnosti ne bi nužno vodila kraju diskriminacije LGBT osoba. "LGBT pitanja su tabu i o njima se gotovo i ne raspravlja u javnosti. Čak i da Iran dekriminalizira homoseksualnost, trebat će desetljeća da ona postane društveno prihvatljiva", zaključuje se u studiji.