Izrael se upisao na svjetsku gej kartu kao jedna od najliberalnijih zemalja. Država je istospolnim parovima dala roditeljska prava kakva imaju heteroseksualni partneri. Promjena zakona i društvene svijesti dovela je do gej "baby-booma".

Priča je počela još 1988. godine, kad su Izraelci ukinuli zakon prema kojemu su homoseksualni odnosi bili zabranjeni. Tada su sudovi i državni odvjetnici počeli interpretirati zakon na način koji je vodio izjednačavanju prava istospolnih zajednica s onim heteroseksualnim.

Sudovi nisu željeli diskriminirati gej parove, iako im prava nisu zakonski zajamčena. Pravni presedani počeli su se nizati jedan za drugim, pa su se gej parovi izborili za izjednačavanje prava u području financija, nasljeđivanja, zapošljavanja i služenja vojnog roka. Sve to prethodilo je konačnom  priznavanju roditeljskih prava. Dva su slučaja bila ključna za to.

Još 2000. godine Vrhovni sud prihvatio je žalbu dviju žena i naredio nadležnom ministarstvu da ih obje upiše kao majke djeteta kojeg je rodila jedna od njih, a druga ga usvojila u Americi. Pet godina poslije, isti je sud lezbijskom paru dopustio da obje žene usvoje dijete one druge. Od tog trenutka vlast je preplavljena zahtjevima istospolnih parova za posvajanjem.

Na kraju su  Izraelci istospolnim parovima dopustili i posvajanje djece koja nisu biološki povezana ni s jednim partnerom. Time je država u potpunosti izjednačila roditeljska prava gej partnera.

Iako su zemlje poput Amerike, Kanade, Švedske i Nizozemske zakonom zajamčile dio roditeljskih prava lezbijkama i gejevima, Izrael je na tom području bio pionir. Analitičari su se pitali kako je moguće da zemlja opterećena nacionalizmom i vjerskim sukobima toliko predano radi na tome da gejevima i lezbijkama omogući da postanu roditelji. Odgovor su pronašli u judaizmu, za kojeg se smatra da je toliko raznolik i katkad podložan posve suprotnim tumačenjima, da je postavio vjerski i kulturalni temelj revoluciji istospolnih obitelji.