Šesti Lezbijski marš u Mexico Cityju proteklog je vikenda ujedinio stotine studentica, radnica, kućanica, menadžerica, ... koje su zatražile zaštitu od nasilja, kriminalizaciju lezbofobije, bračnu jednakost u čitavom Meksiku te sva prava i pogodnosti koje uživaju njihovi heteroseksualni sugrađani.

Povorka se kretala od Zocala prema Spomeniku revoluciji gdje je održan skup.

"U Meksiku prema našoj procjeni živi oko šest milijuna lezbijki, a riječ je o 10% ženske populacije. Danas je mlađim ženama lakše izići iz ormara nego prije, i upravo nas one u najvećoj mjeri podržavaju", kazala je u obraćanju okupljenima jedna od organizatorica, Mariana Pérez Ocaña.

Prvi lezbijski marš u Meksiku održan je 2003., s ciljem ponovnog jačanja pokreta koji je započeo davne 1977. godine.

"Ovaj je marš za nas demonstracija ponosa i vidljivosti. Važan je zato jer želi srušiti stereotipe i predrasude o lezbijkama te im pokazati kako postoji način za izlazak iz ormara, kao i da više ne moraju biti same te živjeti na marginama društva, s osjećajem krivnje. Na ovaj način dajemo do znanja kako smo u svojoj zemlji prisutne kao stvarni društveni i politički faktori te važan dio civilnog društva", stoji, među ostalim u manifestu organizatorica.

Maria Yaotolt, jedna od pionirki lezbijskog pokreta u Meksiku, kazala je kako je u to vrijeme represija bila toliko snažna da su se lezbijke morale udavati ili zaređivati jer trećeg izbora nije bilo. Dodala je kako su mnoge žene izlaz potražile u samoubojstvima, a druge su zatvarali u psihijatrijske bolnice.

Inače, gej brakovi u Mexico Cityju ozakonjeni su 2010. godine. Osim toga civilna partnerstva postoje samo još u saveznoj državi Coahuili (od siječnja 2007.), no riječ je samo o pravima na nasljeđivanje i podjelu imovine.

Kad su posrijedi prava žena, rezultati su porazni. Pobačaj je dozvoljen samo u Mexico Cityju, a Amnesty International je stanje ženskih prava u Meksliku proglasio "alarmantnim", prvenstveno zbog rastuće stope nasilja i diskriminacije.