Početkom veljače, u središtu Sydneyja postavljen je pješački prijelaz duginih boja, ali je ubrzo uklonjen zbog 'sigurnosnih razloga'. Unatoč 15.000 potpisnika peticije, grad se na poziv oglušio pa su građani samostalno krenuli bojati gradske ulice.

Pješački prijelaz trebao je simbolizirati 35. obljetnicu povorke ponosa Mardi Gras koja je prolazila (za LGBT zajednicu) povijesnom gradskom četvrti.

Za postavljanje tzv. zebre bilo je potrebno 65.000 australskih dolara, a grad je odobrio održavanje prijelaza na mjesec dana, s mogućnošću njegova trajnog zadržavanja. Ipak, politika je odlučila da se prijelaz ukloni 10. travnja, uz financijski trošak od dodatnih 30.000 dolara.

Ministar prometa New South Walesa, Duncan Gay, opravdao je odluku statističkim podacima koji kažu da se „od postavljanja pješačkog prijelaza, na toj lokaciji dogodilo više od 15 prometnih nesreća, zbog čega su ga morali ukloniti.“

Gradonačelnica Sydneyja, Clover Moore, smatra da je "pješački prijelaz vrlo moćan simbol za sydneyjsku LGBT zajednicu i pokazuje da je Sydney grad koji je otvoren prema različitostima“, preosi Pink News.

Dodala je da joj je "žao što će grad morati izdvojiti dodatne novce za uklanjanje umjetničke i za LGBT zajednicu vrlo važne instalacije“.

Brza reakcija građana

Aktivisti su odmah pokrenuli peticiju za vraćanje prijelaza i u samo dva dana uspjeli prikupiti 16,000 potpisa.

Pokrenuta je i Facebook stranica koja potiče građane i građanke da uzmu krede i sprejeve u ruke i sami ocrtaju pješački prijelaz duginih boja.

Akcija je odjeknula diljem grada pa su u samo jednom danu Sydney preplavili pješački prijelazi.

Zagrebačka 'gej zebra'

Zagreb je u travnju 2004. dobio svoj pješački prijelaz duginih boja, ali povod nije bio jednak onome u Sydneyju.

Zebra je postavljena kao privremena instalacija, u suradnji sa Zagrebačkim cestama. Iza urbane intervencije stoji hrvatski umjetnik Silvije Vujičić, kojom je otvoren firentinski Queer festival. Queer Zagreb je u suradnji sa Queer festivalom u Firenci od rujna 2004. radio na realizaciji ovog projekta.

Boja se u posljednjih osam godina očekivano isprala, a grad nije poduzeo ništa kako bi se ona očuvala i (možda) postala zaštitnim znakom zagrebačke LGBT zajednice.

Kako bilo, australski primjer samoinicijativnog "farbanja" ulica može poslužiti kao motiv za pokretanje istih ili sličnih akcija u hrvatskim gradovima.