Nakon što je njemačka nogometna zvijezda Thomas Hitzlsperger javno obznanio da je gej, a nije (bio) jedini, u javnosti se stječe dojam da se svijet profesionalnog nogometa polako, ali postojano, rješava homofobije. No, mladi nogometaš koji je želio ostati anoniman, tvrdi da tome baš i nije tako.

U intervjuu za Deutsche Welle on tako kaže kako mediji o tome nastoje pružiti pozitivnu sliku, no stvarna je situacija na terenu ipak drugačija. "Kao gej igrač mislim da je Hitzlspergerovo autanje čak ohrabrilo desničare, a homofobija na tribinama kao da je ojačala. U posljednje vrijeme na stadionima Bundeslige opet se mogu čuti homofobne uvrede. Autanje je daleko teže kad vas vrijeđaju na terenu", kaže Nico koji nije želio otkriti svoje prezime jer se o eventualnom javnom coming outu prvo želi posavjetovati s novim klubom za koji je potpisao ugovor.

Dodaje kako je teško isključiti se kad svakodnevno slušate pogrdne izraze poput "pederčino", što je uobičajena uvreda kojom se suigrači služe.

Njegovo iskustvo obuhvaćena su u filmu čije je snimanje upravo u tijeku, a bavi se problemima i izazovima gej igrača u Njemačkom nogometnom savezu. Cilj je filma, kaže Nico, ohrabriti tinejdžere i pokazati im kako se ne moraju skrivati. Scena koja se temelji na onome što je sâm doživio prije dvije godine, odvija se u svlačionici.

Uvredljive neugodnosti u svlačionicama

"U timu za koji sam igrao slučajno se saznalo da sam gej. Nakon treninga krenuo sam pod tuš i vidio kako nijedan suigrač nije gol, već da svi imaju gaćice. Jasno da sam bio šokiran i pitao sam se što im je, a onda sam shvatio da je to zbog mene. Pomislio sam kako mi je karijera gotova i nisam više htio dolaziti na treninge. Nakon tjedan dana sam se ipak vratio, ali čitavu sezonu sam loše igrao. To mi je pokazalo kako gejevi u nogometu nisu prihvaćeni te da se to u skoroj budućnosti neće promijeniti", zaključuje Nico.

Ni prijatelji iz tima nisu stali uz njega, a trener se također nije znao nositi sa situacijom: nije se suprotstavio upravi kluba koja je bila odgovorna za Nicov odlazak.

Ipak, ovaj mladić ne odustaje od karijere profesionalnog nogometaša. "Kada dobro igrate i navijači skandiraju vaše ime, nema boljeg osjećaja od toga. Nema smisla odbaciti 10 godina treniranja samo zato što volim muškarce, a ne žene", kaže.

Igračima koji se još nisu autali poručuje kako svatko od njih treba odlučiti za sebe te da nema univerzalnog "recepta".Volio bi vidjeti i više edukacije u klubovima, da treneri, pogotovo mladih igrača, prestanu upotrebljavati izraze kao što su "pederu" ili "homo". "Homofobna skandiranja s tribina činjenica je s kojom igrači moraju živjeti, kao i ona rasistička. Mislim kako je prevencija takvih stvari u mladosti veoma važna, i upravo se tu i tako stvari moraju mijenjati", poručio je.