Pred glasanje u Saboru o Zakonu o životnom partnerstvu oglasila se i udruga "U ime obitelji" otvorenim pismom saborskim zastupnicima.

Odmah se u prvoj rečenici pisma traži od saborskih zastupnika da "odbace" zakon koji je suprotan "jasno izrečenoj volji birača". Zatim, tim se zakonom ni manje ni više nego provodi "ideologija" (nije navedeno koja), a "pozivanje na slobodu" u njemu je tek nominalno. Njihovo pismo posebice je upućeno zastupnicima vladajuće koalicije jer se unaprijed pretpostavlja da se ne slažu s mišljenjem "većine Hrvata". 

Upozorava se da i da je zakon "neusklađen s ostatkom pravne stečevine RH" te da "unosi ozbiljne prijetnje slobodi misli, govora, odgoja i vjeroispovijesti te uspijeva biti čak i diskriminatoran",  a krajnji mu je cilj, ako se uopće i sumnjalo, zapravo stvaranje "istospolnog braka" pod drugim imenom. 

Nadalje, Zakon bi "onemogućio hrvatskim malim i velikim poduzetnicima te zaposlenicima u državnoj upravi da djeluju u slobodi po svojoj savjesti". Pod "prisilom" (a ne poštivanjem zakona, zanimljivo) naći će se tako ne samo službenici, već i glazbenici, cvjećari,  pekari, organizatori vjenčanja,vlasnici prenoćišta, a i učitelji koji će "trebati podučavati o životnom partnerstvu kao o braku". Jer valjda u školskom sustavu prosto nema mjesta za da se objasne dvije zasebne institucije. 

Posvuda se gube, a ne dobivaju prava 

No prava gube i djeca (iako se Zakonom ne daje pravo na posvajanje), a "brojna znanstvena istraživanja" (ne znamo koja) pokazuju da koncept "dvije mame" i"dva tate" nije u najboljem interesu djece. Ako dosadašnji tijek pisma možda nije bio dovoljno jasan, možda bi sljedeća konstatacija mogla rastjerati sve sumnje, a ona glasi: "Ne postoji pravo na "istospolni brak", ne postoji pravo na dijete, ali postoji pravo na slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti, izražavanja, udruživanja i definiranja vlastite sreće."

Presude ESLJP u kojima se jamči "jednakost istospolnih zajednica" nisu pretjerano zanimljive udruzi "U ime obitelji", već ih puno više privlači stavka u kojem države same uređuju Obiteljski zakon. U kojoj su mjeri ingerencija države da uređuje vlastite zakone i istovremeno poštuje načelo o nediskriminaciji, nije nam razjašnjeno. 

Nakon niza općih primjedbi, pismo završava s kratkim osvrtom na recentne političke afere. Naravno, spominju se samo političke afere vladajućih. Budući da na obzoru zasad nema prijevremenih izbora, ankete su za udrugu "U ime obitelji" sasvim dovoljan pokazatelj manjka legitimiteta Vlade.