Prva dama američke komedije postala je brand i lezbijska TV-zvijezda teška više milijuna dolara, ali nije joj oduvijek išlo tako dobro. Katkad jedna šala može sve promijeniti zauvijek.

Kad je u studenom 2001. Ellen DeGeneres vodila Emmy Awards, morala je paziti na dvije osjetljive stvari: šok uslijed napada na Ameriku koji se dogodio dva mjeseca ranije i činjenicu da je njezina karijera bila u strmoglavom padu još od 1997. kad se javno deklarirala kao lezbijka.

Samouvjereno je ušetala na pozornicu, hrabro pozdravila publiku uz veliki osmjeh i rečenicu: "Što bi Talibana moglo naljutiti više od lezbijke u odijelu okružene Židovima?" Bum. Amerika se smijala i ponovo zavoljela Ellen. Za samo nekoliko dana primila je poziv od NBC-a, a to je bilo posljednje što je očekivala. Tim više što je njezin telefon gotovo prestao zvoniti nakon javnog coming outa u njezinom sitcomu koji je ubrzo nakon toga ukinut. To je u telefonskom razgovoru iz vrućeg L.A. potvrdila i sama: "Moja karijera bila je naprasno prekinuta. Ozbiljno. Nije bilo poziva, ponuda, ničega. Razmišljala sam što ću učiniti sa svojim životom, karijerom i svime što sam tako dugo gradila. Bilo mi je teško i oko godinu dana bila sam u totalnoj depresiji."

Nije ni čudo, jer je prije vlastitog sitcoma naporno radila dugi niz godina. Prva epizoda emitirana je kad joj je bilo 36 godina. Prije toga je napustila posao u odvjetničkoj tvrtki u rodnom New Orleansu te počela krčiti put prema uspjehu u krugovima stand-up komičara, jednokratnim nastupima za HBO i gostovanjima u emisijama drugih autora. Kritičari su joj laskali i uspoređivali sa Seinfeldom, a upravo je snimila i svoj prvi film s Billom Pullmanom – Mr Wrong.

Zatim, samo dan nakon njezina coming outa podružnica ABC-a uz Birminghamu ukinula je njezinu seriju. Taj su događaj popratile kampanje anti-gay grupa koje su tome uvelike pridonijele. Televanđelist Jerry Falwell u tome je odigrao nemalu ulogu javno je nazvavši "Ellen Degenerate", na što je ona duhovito odgovorila – "Tako me zovu još od četvrtog razreda. Drago mi je da zbog mene ima što raditi."

Unatoč svemu, ne žali zbog svoje odluke. "Dotad sam koristila isti izgovor kao i većina drugih – da se to nikog ne tiče", objasnila je. "Ali ako dobro razmislite, nikad nećete čuti heteroseksualce kako govore 'Nitko ne treba znati jesam li heteroseksualan ili ne'". "Jedini razlog zbog kojeg ne govorite ljudima da ste lezbijka jest zato što vam je zbog toga neugodno. Stid vas guši, bez obzira osjećate li ga zbog svoje seksualnosti ili nečeg drugog".