Nakon devet godina na male se ekrane vratila Dora, Hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije. Iako su očekivanja bila podosta niska, ovogodišnji festival bio je toliko nadrealno loš da bi uistinu trebao ostati samo avantura za jednu večer.

Nakon što Hrvatska dvije godine nije sudjelovala na Euroviziji i nakon što su tri godine zaredom estradni stručnjaci birali pjesme koje nisu polučile značajniji uspjeh, logičan je potez bio priznati poraz i vratiti glas narodu kojem, poznato je iz iskustva od proteklih 20 godina, biranje predstavnika odlično ide. U skladu s time, od prve se minute televizijskog prijenosa vidjelo da su organizatori oprali ruke od natjecanja – na gladi publike za Dorom odlučili su utržiti već spektakularnim otvaranjem.

Rajske kočije koje se uz dramatične zvukove spuštaju kroz strop? Plešući tuljani? Kolinda Grabar-Kitarović? Ne – muškarci koji svjetlećim štapićima udaraju po kantama. Voditeljski trojac također je bio nadahnut i uigran – standardno simpatičnu Ivu Šulentić i korektnog Mirka Fodora zasjenio je entuzijazam Jelene Lešić, čiji su (nesvjesno?) autoironični komentari zapravo bili potisnuti podsvjesni sram Dore.

Apokalipsa je bila neminovna kad se na pozornicu popela neuništiva Kim Verson

Čitav je program odrađen vrlo brzo, kao da je svima u interesu da što prije završi, a već nakon prva tri nastupa postalo je kristalno jasno i zašto. Bojan Jambrošić i Danijela Pintarić otpjevali su baladu bez zrnca kemije, retro stil Jelene Bosančić progutao bi eurovizijski kič, a apokalipsa je bila neminovna kad se na pozornicu popela neuništiva Kim Verson s pjesmom sa snažnom porukom – "Nisam to što žele".

Ni mnogi drugi nisu bili svjesni konteksta, primjerice, Elis Lovrić, čija je folk balada zvučala kao pjesma neke od vječno predzadnjih zemalja pokretačica Eurovizije (ali je pobrala visoke bodove žirija) ili Lea Mijatović, koja je namjeravala pokoriti queer fanove Eurovizije aluzijom na Božju ljubav ostvarenom dramatičnim pogledom u visinu. Pjesma "Tower of Babylon" drugoplasirane Lorene prosječna je eurovizijska pjesma za dvadeseto mjesto, kao što je i pobjednička "The Dream" Roka Blaževića, kojeg je, nimalo napadno, cijelo vrijeme bodrio autor pjesme Jacques Houdek.

Njegov mentor iz pjevačkog natjecanja "Zvijezde" mladom Splićaninu očito daje krila za život cijeli – i metaforički i doslovno, jer Roko je bio odjeven u bijelo s golemim bijelim krilima posuđenim iz azerbajdžanskog nastupa iz 2008. godine. "Brutalero" Luke Nižetića svakako je bila pamtljiva, no njezina eksplozija-u-muzeju-pop-kulture estetika učinila ju je samo čudnom, ne i apsurdnom.

Najveće razočaranje bila je Lidija Bačić Lille, čiji smo odlazak na Euroviziju zagovarali lani. Lille je nastupila s vrlo krotkim brojem "Tek je počelo", ali i komplementarno divljom odjevnom kombinacijom – čipkasti grudnjak i gaćice prekriveni prozirnom mrežom.

Komorni ambijent i neuzbudljivo glasovanje

Nakon što su se mnoge njezine prethodnice razgolićivale i trgale haljine (vidi: "Celebrate", "Moja štikla"), Lillin je tim trebao naučiti da golotinja ne prolazi osobito na ovom natjecanju, kao i da kraljici kaktusa, viskija i vozačkih dozvola ne priliči tako mirna pjesma. Da je Lille bila bolje/više odjevena i pjevala manje shizofreničnu verziju "Brutalera", bio bi to pogodak.

Favorit potpisnice ovih redaka bila je simpatična, lepršava "Indigo" Huljićeve mezimice Domenice kojoj je mana, osim nedovoljne dramatičnosti, što ne mora uvijek bili problem, bila sukob između saharinske infantilne persone u skladbi i Domenicine zrelije, samosvjesne stature.

Komorni ambijent okrunjen je zapanjujuće neuzbudljivim glasovanjem – svi su se glasovi pretvarali u vrijednosti do 12 bodova i bilo je i više nego evidentno da će Roko odnijeti pobjedu s maksimalnim brojem bodova i od žirija i od publike. Užas od večeri prikladno je zaključio novi izraelski veleposlanik koji je "Loku" čestitao na pobjedi.

Sve u svemu, još je jednom dokazano da Hrvati, izuzev eventualno Luke Nižetića, ne shvaćaju čemu služi Eurovizija – besramnom, karnevalskom odavanju kiču i lošoj glazbi kako bismo se pročišćeni vratili svojim zemnim zadaćama. Naši izvođači još nisu sigurni nastupaju li na Splitskom festivalu, Dori, kazališnim daskama ili pored vatre na kampiranju, treba li im talent ili karizma, žele li zvučati stereotipno ili biti iznenađenja.

Dok je god tako, nije ni važno tko će predstavljati Hrvatsku na Euroviziji, pa Doru jednostavno treba shvatiti kao neuspjeli eksperiment koji je naprosto tako loš da nije ni smiješan.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam